20. septembar, 2001. godina.
Pogrebne službe prebrojavaju zarađeni novac, vatrogasci oplakuju kolege, a krvava prašina lelujavo pada po pločnicima Velike jabuke.

Svijet je u šoku, a američka javnost nikada slabija u sopstvenim očima. Istina sve više izgleda kao fikcija, a špekulacije postaju svakodnevica.

Prošlo je tačno 9 dana od terorističkog napada na kule blizanke u New Yorku. Vrijeme je stalo, a pravi rasplet novog milenijuma počeo je uz godinu zakašnjenja.

21:00
Kamere su pažljivo namještene, voditeljice nježnim pokretima dlanova namještaju kosu pred uključenje u živi program. Olovke na gotovs. Milion pitanja protrčava kroz glavu. Prsti kamermana se znoje. Press centar Bijele kuće postaje košnica.

Iza ugla kroz skupocjena vrata od kedra istupa prvi čovjek Sjedinjenih američkih država, predsjednik Georg W. Bush.


Rafal bliceva. Žamor novinara. Teatralno nakašljavanje. Predsjednikovo obraćanje naciji, ali i svijetu počinje.

Every nation, in every region, now has a decision to make: Either you are with us, or you are with the terrorists.

Izgovorivši ovu, najdefinitivniji rečenicu američke vanjske politike od kraja Drugog svjetskog rata, Bush je (planirano ili ne) otškrinuo vrata nove budućnosti.

Ta grandiozno militantna, nova budućnost otpočela je ratom u Iraku.

20. mart, 2003. godina
Sunce raskošnom piruetom po nebeskoj stazi najavljuje svoju dominaciju. Prve kapi znoja cijede niz čela i vratove stanovnika Bagdada. Klanjači otvorenim dlanovima prelaze preko lica, dok završavaju sabah namaz.

5:34
Zvuk smrti probija se kroz vazduh.
Bombardovanjem prestonice Iraka otpočinje vojna operacija Shock and Awe (simbolično Šok i strahopoštovanje ).


Američka avijacija nezasito gađa vojne, ali i civilne objekte, dok se kopnene snage pripremaju za invaziju sa teriotorije komšijskog Kuvajta.

Ovom akcijom zvanično je, a i svečano započeo rat protiv terorizma ili u prevodu: rat protiv Arapa, islama i makar relativno naprednih bliskoistočnih država.
I taj, kao i mnogi drugi vihori svježeg vjetra u režiji State departmenta kulminirati će katastrofom.

2011. godine, nakon Arapskog proljeća, rat protiv terorizma ušao je u novu fazu, te se prostor zahvaćen sukobom proširio i na Afriku.

Gdje smo danas?

2 977= 5 000 000

Ovako prema gruboj i nadasve nemilosrdnoj statistici bilansa rata protiv terorizma izgleda početni i trenutni broj žrtava.

U terorističkom napadu 11. septembra 2001. godine poginulo je slovom, brojem i službenom evidencijom 2977 osoba, ponajviše civila uz popriličan broj njujorških vatrogasaca i medicinskog osoblja.


Zahvaljujući ovoj brojci i kolopletu konstantnih interesa američke vanjske politike na Bliskom istoku broj žrtava u svim sukobima, nakon objave rata protiv terorizma iznosi između 3.5 i 5 miliona osoba (izvori na kraju teksta opa.).

U ovim brojkama svoj smisao gube pojmovi ekvivalentnosti i reciprociteta, naročito kada uzmemo u obzir da od maksimalnih 5 miliona svega 150 do 250 hiljada poginulih čine lica označena kao borci terorističkih grupa i paravojski.

Bliski istok i područje Magreba na Sjeveru Afrike imali su svoj relativni, ali postojeći mir manje od jednog vijeka. U tom periodu mnoge države su se preporodile, ako ne u potounosti onda barek djelimično (Sirija, Iran, Jordan, UAE ...).

Danas ratovi, strah u kostima, glad u ustima, geleri u udovima i miris smrti u vazduhu predstavljaju normalnost. Neizbježnu svakodnevicu. Svaki pokušaj stabilizacije, pomirenja i napretka nailazi na mnoštvo prepreka i oštar skepticizam, što se najbolje vidi na primjeru trenutne situacije u Siriji.

Potezi SAD-a od tog 20. septembra 2001. godine, pa do danas ne treba da čude. Svega 1/10 njihove sveukupne vanjskopolitičke ideologije čini diplomatija i pregovaranje (barem ono javnosti dostupno pregovaranje), dok je ostalih 9/10 satkano od vojnih intervencija i finansiranja vazala za nove ili postojeće sukobe.

Rane na tijelu Bliskog istoka toliko su duboke da uopšte ne treba očekivati njihovog skori izlječenje.

Ipak, unutararapski odnosi ono su što zabrinjava, jer ih u potpunosti oblikuju materijalni i lični interesi pojedinaca i vladajućih dinastija.

Smrtonosna matematika arapske tišine:

Jasno je da otvorena konfrontacija sa SAD-om može da izazove još veće probleme, ali enigma ostaje nedostatak lobističke i diplomatske inicijative od strane imućnih arapskih zemalja (UAE, Jordan, Oman, Kuvajt, Saudijska arabija).

Šta su recimo Palestinci skrivili svojoj braći u navedenim zemljama?
Krivi li su zbog svoje borbe za slobodu i državnost?

Gaza je trenutno najveća klaonica na otvorenom. Razmjere genocida odavno su premašile granice razuma i civilizovanosti, a ljaga palestinska agonije teško će se ikada saprati sa obraza svijeta.

Da li je palestinsko dijete manje sveto od izraelskog ili jordanskog?


Upravo ta šutnja arapskog svijeta sastavni je element smrtonosne jednačine, čiji je trenutni, ali nažalost ne i konačni rezultat 5 miliona ubijenih civila.

Zanimljiva je i činjenica da izraelski novac mnogo više vrijedi od arapakih triliona, kao i brojka od svega 14 miliona Jevreja čija je zajednica očito moćnija od 500 miliona Arapa. Crno zlato svakako ne kupuje čist obraz.

Ukoliko nastave glasno da šute i pokorno povijaju glavu, Bliski istok, a naročito Palestina ostaće kolektivno mezarje. Tlo zasađeno leševima nevinih civila.

Ili je ipak 2977 veće od 5 000 000?





Izvori statistika:
Cost of War - studija Brown Univerziteta.
Iraq body count - nezavisna britanska organizacija
Syrian Observatory for Human Right
UNHCR