U Unsko-sanskom kantonu posljednjih dana nižu se događaji koji ozbiljno potresaju političku i institucionalnu scenu, dodatno opterećujući ionako krhko povjerenje javnosti u rad izvršne vlasti i javnih institucija. Nakon hapšenja bivšeg direktora JU Direkcije za ceste USK, kao i aktuelnog vršioca dužnosti direktora iste ustanove, uslijedio je novi, politički i reputacijski snažan udarac za aktuelnu vladajuću koaliciju u ovom kantonu, koju čine NES BiH, DF, NiP, SDP i SBiH.

Naime, svega dan nakon pomenutih hapšenja, Općinski sud u Velikoj Kladuši potvrdio je optužnicu Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona protiv Almira Zulića, bivšeg direktora podružnice Elektrodistribucije Bihać. Optužnica se odnosi na sumnju da je Zulić počinio krivično djelo u vezi s nelegalnom gradnjom na području općine Velika Kladuša. Iako je riječ o postupku koji je tek ušao u sudsku fazu i u kojem važi pretpostavka nevinosti, politička težina ovog slučaja znatno je veća zbog činjenice da Almir Zulić trenutno obnaša funkciju ministra za boračka pitanja u Vladi Unsko-sanskog kantona.

Potvrđivanje optužnice protiv člana kantonalne vlade dodatno je pojačalo pritisak na vladajuću koaliciju, koja se već suočava s kritikama zbog načina upravljanja javnim resursima i kadrovskih rješenja u ključnim institucijama. Javnost s pravom postavlja pitanje političke odgovornosti, ali i standarda koji se primjenjuju kada su u pitanju nosioci izvršne vlasti protiv kojih se vode krivični postupci. Iako pravosudni epilog tek predstoji, sama činjenica da je sud potvrdio optužnicu predstavlja ozbiljan teret za instituciju Vlade USK i njen kredibilitet.

Paralelno s tim, sve je izvjesnije da bi Kantonalni sud u Bihaću u narednom periodu mogao potvrditi prvostepenu osuđujuću presudu protiv Samre Mehić (S BiH), aktuelne ministrice privrede u Vladi Unsko-sanskog kantona. Prema dostupnim informacijama, Općinski sud u Bosanskoj Krupi Mehić je nepravosnažnom presudom oglasio krivom zbog zloupotrebe položaja ili ovlaštenja te joj izrekao uslovnu osudu u trajanju od šest mjeseci zatvora, s rokom kušnje od dvije godine. Ova presuda još nije pravomoćna, ali bi eventualna potvrda od strane drugostepenog suda imala dalekosežne političke i institucionalne posljedice.

Kada se svi ovi slučajevi posmatraju u cjelini, jasno je da je Vlada Unsko-sanskog kantona ušla u period ozbiljne krize povjerenja. Hapšenja rukovodilaca javnih ustanova, potvrđene optužnice protiv ministara i nepravosnažne osuđujuće presude članovima izvršne vlasti stvaraju sliku sistemskog problema, a ne izoliranih incidenata. Posebno zabrinjava činjenica da se većina ovih postupaka odnosi na sumnje u zloupotrebu položaja, nezakonito postupanje i neadekvatno upravljanje javnim dobrima.

Važno je naglasiti da su svi navedeni postupci u različitim fazama i da će konačnu riječ dati sudovi, u skladu sa zakonom i principima pravičnog suđenja. Međutim, pravna sigurnost ne isključuje političku odgovornost, koja bi u demokratskim društvima trebala biti standard, a ne izuzetak. Upravo izostanak jasnih i dosljednih reakcija političkih subjekata (osim SDA USK) na ovakve situacije dodatno produbljuje jaz između građana i vlasti.

U konačnici, niz aktuelnih pravosudnih procesa predstavlja ozbiljan test ne samo za vladajuću koaliciju u Unsko-sanskom kantonu, već i za ukupni institucionalni kapacitet sistema da se nosi s korupcijom i zloupotrebama. Hoće li politički akteri prepoznati težinu trenutka i povući poteze koji bi vratili barem dio izgubljenog povjerenja javnosti ili će se nastaviti praksa relativizacije i prebacivanja odgovornosti, ostaje otvoreno pitanje. Ono što je izvjesno jeste da će naredni mjeseci biti presudni za političku stabilnost i vjerodostojnost vlasti u Unsko-sanskom kantonu.

U tom kontekstu, pred pravosudnim institucijama Unsko-sanskog kantona sve otvorenije stoji pitanje dosljednosti u nastavku borbe protiv korupcije i eventualne pronevjere javnog novca, naročito kada je riječ o nosiocima najviših izvršnih funkcija. U javnosti se sve češće očekuje da se, ukoliko postoje zakonski osnovi, relevantna dokumentacija i elementi sumnje, u istražni i tužilački fokus stave aktuelni ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Denis Osmankić (SDP USK), njegov prethodnik Elvin Alijanović (DF USK), kao i aktuelna ministrica privrede USK Samre Mehić (S BiH), u vezi sa slučajem privatnog privrednog društva „HAJ CODE“ d.o.o. Bihać.

O ovom slučaju već je dokumentovano i argumentirano pisano na web-platformi plenum.ba, što dodatno pojačava interes javnosti za eventualno institucionalno postupanje. Važno je naglasiti da se i u ovom slučaju mora poštovati pretpostavka nevinosti, ali istovremeno i obaveza nadležnih organa da, bez političkih pritisaka i selektivnog pristupa, provjere sve navode koji se odnose na raspolaganje javnim sredstvima i poslovne odnose između javnih institucija i privatnog subjekata “HAJ CODE” d.o.o.

Eventualno postupanje u ovom predmetu moglo bi predstavljati još jedan ključni pokazatelj stvarne opredijeljenosti pravosudnog sistema USK za princip jednakosti pred zakonom.

POVEZANI ČLANAK: Istraga i hapšenja zbog javnog novca u Direkciji za ceste USK – ko i zašto štiti slučaj HAJ CODE d.o.o. Bihać?