Ignorirati Dodika znači pristati na mržnju

Posljednji javni nastup Milorada Dodika u Istočnom Sarajevu više je od još jedne u nizu njegovih političkih provokacija – bio je to otvoreni ispad netrpeljivosti, duboko zabrinjavajući po tonu i poruci.

Riječi koje je izgovorio o Bošnjacima ne mogu se svesti samo na političku retoriku. To su bile poruke koje ponižavaju, isključuju i potiču mržnju. Kad netko s pozicije moći uspoređuje muslimane s “amebama” ili tvrdi da “niko ne laže gore i više od Turčina", to nije ni lapsus niti pretjerivanje, već namjerna poruka kojom se jedna skupina ljudi prikazuje kao prijetnja. Takve izjave ne ruše samo međunacionalno odnosno međuetničko povjerenje, nego razaraju i samu ideju Bosne i Hercegovine kao zajedničkog prostora različitih (ali u isto vrijeme vrlo sličnih) naroda.

Dodik već godinama koristi jezik mržnje i podjela kao svoj glavni politički alat. Sada, kada govori o “sukobu između islama i kršćanstva”, on pokušava lokalne političke tenzije predstaviti kao dio nekakvog velikog civilizacijskog rata. To je opasan pokušaj manipulacije emocijama naroda koji je još uvijek opterećen ratnim traumama. U zemlji u kojoj svaka riječ može ponovno otvoriti stare rane, takva retorika djeluje kao vrela iskra u suhoj travi.

Posebno što zabrinjava je to da na takve izjave bh. institucije i javnost reagiraju mlako, gotovo ravnodušno. Kad se govor mržnje prihvati kao “normalan dio politike”, granica između demokratskog izraza i poticanja sukoba opasno se briše. To je znak moralne krize – ne samo jednog političara, nego i cijelog društva koje na to šuti.

Dodikov govor u Istočnom Sarajevu nije incident koji treba zaboraviti nakon nekoliko dana. Među Bošnjacima, neki već dugo na socijalnim mrežama govore kako Dodika jednostavno samo treba "ignorirati". Ali njega ne treba ignorirati, već procesuirati!

Ljudi poput Milorada Dodika, koji obnašaju ili su obnašali najviše političke dužnosti u Bosni i Hercegovini, trebali bi biti uzor djeci, mladima i svim građanima. Umjesto toga, svojim riječima i ponašanjem često pokazuju najniže strasti, neodgovornost i potpuni nedostatak kulture dijaloga.

Političari bi trebali biti uzor. Dodik je, nažalost, postao primjer svega onoga što lider ne smije biti. Dodik je upozorenje kamo vodi politika koja opstaje na strahu i podjelama. Ako se takav diskurs ne zaustavi, BiH riskira ponovno klizanje u atmosferu u kojoj se ljudskost mjeri pripadnošću, a ne vrijednostima.

A to bi bio poraz za sve.