Ovim stihom će jedan od svojih gromoglasnih refrena, Svetlana Ražnatović aka Ceca započeti na koncertu 26.7 na banjalučkoj tvrđavi Kastel.

Svega 50 metara iza leđa Kastela nalazi se Ferhat - pašina džamija (Ferhadija). Naslušala se Ferhadija kroz godine svega i svačega, od Nataše Bekvalac, preko ravnogorskog rock'n' roll-a Riblje Čorbe, pa sve do grahovljanskog maestra Baje Malog Knindže.

Sva ta muzika ili nazovi muzika ili kakofonija nevješto ukomponovanih nota, glasova, sinkopa i proizvoljnih alternacija prisutna je u Banjaluci već decenijama. Ceca ovdje nije strana pojava, a kada biste je pitali koji joj je ovo put da pjeva u Banjaluci ni sama ne bi znala. Malo joj bi vožnja helikopterom sa Dodikom, a o trošku građana naravno, pa je počela da dolazi i sama. Ipak je ona Srpska Majka, a Banja Luka srpski grad i to ne samo srpski, nego velesrpski, najsrpskiji srpski grad od svih malosrpskih i velikosrpskih gradova.

Divno bi zvučao taj reklamni slogan:
Srpska Majka (kao onomad Majka Tereza) samo za svoje Srbe, u srpskoj Banjaluci!!!

A podno slogana reda radi dodati i tradicionalni humanitarni broj telefona, namijenjen za usluge mobilnog, bluetooth srpstva: 1401 pozovimo za Kosovo. Pljuni i zapjevaj.

Ipak, mada tako ne izgleda, nisu Srbi, a ni SrBska Majka, pa ni samo srBstvo glavni negativci u ovoj priči. Istini za volju nisu negativci uopšte, samo su Srbi. Narod kao i svaki drugi, sa svojim uobičajenim anomalijama, ali i mnoštvom kvalitetnih osobina kojima već vijekovima obogaćuju balkanske meridijane.

U ovoj krvavoj bajci o jednoj srpskoj majci, sasvim druga plejada likova igra rolu glavnog negativca.

Bošnjaci.

Srpka majka u zagrljaju Islamske zajednice:

I nikako ne misli da Allah zaboravlja ono što čine zulumćari. On im samo odgađa do Dana kada će im oči ostati otvorene od užasa."
(Kur'an, sura Ibrahim, 14:42)


Sa telefonima u zraku, upaljačima na gotovs i promilima koji plivaju kroz krvne sudove, publika će, kao u narkotičkom šoku pjevati.

Ferhadija će osluškivati, prisjećajući se vremena kada se ezan čuo i za jaciju, ali i za sabah, jer mujezin ne budi Banjaluku, već više od 30 godina. Džamije su tu i mujezini, a i moderni sistemi ozvučenja, vjernici jesu svedeni na statističku grešku, ali ezani pred ova dva namaza u gradu se ne čuju odredbom gradskih i entitetskih vlasti.

Ovakav dogovor postoji od kraja rata, a važi i danas. Jer zaboga, šta će jednom srpskom gradu urlikanje odže u gluvo doba noći?

Ipak, možda je bolje pitanje: Šta će jednoj Islamskoj zajednici urlikanje srpske majke u gluho doba noći?

Ezan ne smije, a ona može.

Varate se, Islamska zajednica voli Cecu. Da li je voli zbog Bijeljine ili tona bijele tehnike ukradenih iz bošnjačkih kuća od strane njenog neprežaljenog supruga, još uvijek se ne zna. Medžlis se nije oglasio.

Zbog te platonske ljubavi, odnosno platonskog kurvarluka, promotivni plakat za Cecin koncert osvanuo je na prostorijama Medžlisa islamske zajednice Banja Luka.







Divan prizor, zar ne?

Svi objekti koje vidite na slici u vlasništvu su Medžlisa islamske zajednice Banjaluka i gradskog muftijstva.

Bež zgrada poklopljenja terakota crijepom, te ukrašena satelitskim prijemnikom za internet je ženski internat banjalučke medrese, ali i objekat u kojem se nalaze kancelarije uprave muftijstva, te mala abdesthana.

Ta zgrada dugo je služila i kao mjesto molitve, sve do obnove Ferhadije. U toj zgradi 2003. godine prilikom postavljanja kamena temeljca i popratnog, rekreativnog kamenovanja muslimana krili su se okupljeni vjernici i mnogobrojne zvanice.

Objekat sa kojeg žurne prolaznije pozdravlja ozareno lice srpske majke, koristi se kao skladište za humanitarnu pomoć, te kao ostava za alat i namještaj.

Okvir za reklamne plakate postavljen je početkom 2025. godine, a prije toga fasada je bila gola.

Ili monetarnim jeziko: Islamska zajednica naplaćuje reklamni prostor.

Odlično, prilika da ionako prebogata Islamska zajednica, jer i sama religija u svojim načelima nalaže enormno bogaćenje, dodatno zaradi.

Nije ovdje problem u Ceci ili organizatorima koncerta, problem je u činjenici što je Islamska zajednica odlučila da zarađuje od promovisanja koncerta supruge ratnog zločinca.
Kada god Ceca zapjeva u Sarajevu, barem jednom hodži padne fes sa glave.

Problem su nedosljednost, licemjerje i pohlepa. Zašto tu istu fasadu ne krasi recimo plakat podrške Palestini ili reklama za neku bosanskohercegovačku kompaniju?

Islamska zajednica u Banjaluci odavno je saučesnik u strateškom, a ujedno stihijskom zatiranju Bošnjaka. Ili nemušto gledaju, sažvakanih jezika ili se nude kao saradnici.

Zapjevaj Ceco, a mujezin će šutjeti. Njem će ostati i imam, dok bude prebrojavao inkasiranu svotu. Saplešće se o jezik i predsjednik medžlisa, a ti Svetlana pusti glas, nek' te svi čuju, jer ti si udovica heroja, srpska majka koja grli svu svoju djecu, pa i onu muslimansku.


A poslije Kastela, pravac Skenderija.
Arkanovim stazama ratnih zločina.