Hrvatska i Srbija uvode vojni rok gdje će pozvati mlade muškarce (vrlo ravnopravno!) da nekoliko mjeseci svog života provedu u mašini za pranje mozga kako bi bili poslušne sluge domaćih političko-ekonomskih elita u nekim novim sukobima gdje će se međusobno ubijati zarad tuđih vladajućih interesa. Trebate li se na ovo odazvati?
''Narod koji ugnjetava druge ni sam ne može da se oslobodi. Sila koja mu je potrebna za ugnjetavanje na kraju se okreće protiv njega samog.''
Friedrich Engels
Opšte zaoštravanje svjetske krize kapitalističkog društva u svim istorijskim periodima rezultira opštim svjetskim ratnim sukobom. U modernom kontekstu gdje postoji razvijeno nuklearno oružje svjetski rat se pretvara u niz manjih sukoba lokalnih razmjera koji ne isključuje stradanje velikog broja civila. Rat u Ukrajini, genocid u Palestini, nedavni sukob u regiji Nagorno-Karabah, američko-cionistički napad na Iran itd. - sve su to pokazatelji da vladajuća klasa u sukobu interesa svoje vladavine ne miruje. Mi smo kao društvo imali iskustvo ovakvog, za radne ljude besmislenog, sukoba. Bratoubilački rat '91-'95 i '99 donio je smrt stotinama hiljada ljudi, deindustrijalizaciju, antidemokratizaciju i etno-religijsku dogmu. Radni čovjek, do tada samoupravljač, postao je sredstvo za proizvodnju tuđeg bogatstva, moći, vlasti.
Ali, čini se da nismo naučili iz grešaka prošlosti. Stare generacije koje su ginule bile su izmanipulisane politikom razdijeljenog jugoslovenskog birokratizma, a nove mlade generaciju bivaju izmanipulisane već razvijenim srpskim, hrvatskih, bošnjačkim itd. buržoazijama. Njihova nacionalistička ideologija funkcioniše na principu generalizovane mržnje, dok njihov političko-ekonomski sistem funkcioniše na principu individualizovane vlasti pojedinaca i objektivizovane bijede velike većine pripadnika njihovih naroda. Svi su Srbi zločinci, svi su Hrvati zločinci, svi su Bošnjaci zločinci i svi oni nam žele zlo i nestanak - to su riječi naših elita. Ipak, većina stanovništva naših naroda živi istim životom u prilično razvijenoj bijedi i nesigurnosti dok ove elite uživaju u svojim vilama, hotelima, autima, bazenima i sasvim dobro uzajamno sarađuju. Nije bez razloga Naser Orić izjavio da je valjao Dodiku kada je ovaj napao muzičara Acu Lukasa zbog fotografije sa Orićem.
Kako se svijet bliži širem konfliktu tako se i naše buržoazije spremaju na još jedan okršaj i podjelu do nekada zajedničkog teritorija. Hrvatska i Srbija tako uvode obavezan vojni rok. Ali to što uvode vojni rok nije toliko bitno koliko je bitno pitanje trebate li se odazvati? Razlog zašto vam postavljam ovo pitanje ''trebate li'' umjesto ''trebamo li'' jeste baš u tome što nikada ne bih služio vojsku srpske (ili bilo koje druge) buržoazije, a time ni njenim pljačkaškim, sebičnih, profiterskim i parazitskim interesima.
Razlog ''zašto'' leži baš u tome - mi živimo u društvu gdje vladajuće klase, kako političke elite tako i ekonomski despoti, samovoljno upravljaju cjelokupnom društvenom stvarnosti, onemogućavaju širokim masama demokratsko pravo na upravljanje u politici i ekonomiji, onemogućavaju siguran život, posao, krov nad glavom, zdravlje i zdravu životnu sredinu, a svojim pohlepnim interesima guraju čitavo društvo iznova i iznova u propast dok bogate sebe, svoju djecu, dok na tuđoj bijedi grade svoje bogastvo i dok, zbog svega toga, govore kako je drugi radni čovjek neprijatelj. Zbog svoje uskogrudnosti oni nam onemogućavaju da uživamo u plodovima živog svijeta u cjelini, ograničavajući nas na jedan mali segment naše zajedničke planete, pa čak i unutar tog malog dijela ograničavaju nas koliko ćemo njegove druge dijelove vidjeti, prema onom udjelu u bogatstvu kog nam oni daju. Braniti državu u nekom izmišljenom sukobu znači samo braniti ovu bijedu i nepravdu koju nam vladajuća klasa kontinuirano daje.
Radnik nema otadžbine. On ne treba braniti ono što mu ne pripada. Ove ljude u odijelima nikada nije zanimalo šta će biti sa vama kad ostanete bez posla, niti šta će biti sa vama kada završite proces obrazovanja - da li ćete se zaposliti? Njih ne zanima da li ste bolesni i kako ćete se liječiti, niti ih zanima šta ćete sutra jesti i da li ćete biti još jedna glava u redu ispred javne kuhinje. Njih ne zanima da li ćete imati krov nad glavom ili ćete biti podstanari, da li će vam klizište odnijeti kuću ili ćete živjeti u modularnom kontejneru. Njih ne zanima da li ćete biti kreativna bića ili ćete raditi dva posla da preživite, niti ih zanima da li će vaša plata pokriti osnovne životne potrebe ili ćete se odricati životnih užitaka da bi imali još jedan obrok. Njih ne zanima da li ćete ljetovati na moru ili ćete ljeti na moru morati raditi, niti da li ćete zimovati ili ćete se zimi smrzavati. Njih ne zanima da li ćete moći zasnovati porodicu, ali ćete definitivno gledati uživanje njihove. Država vas je pustila da se sami brinete o sebi, a sada vas poziva da vi brinete o njoj! Zašto braniti takvu državu? Ta briga za državu jeste upravo briga da li će na nekom teritoriju tajkun iz reda vašeg naroda sačuvati svoju vlast, teritorij, bogastvo i despotsku čizmu i on je za to spreman žrtvovati vaš život! Najbolji primjer za to su borci iz prethodnog rata.
Recite NE pozivu za vojnu službu! Bolje vam je biti u zatvoru nego biti sluga njihovih interesa. Ali postoji i druga opcija koju nam daje jedan veliki revolucionarni mislilac iz 1917. godine - u ratu prvo okrenimo oružje protiv vlastite vladajuće klase! Skinuti nju sa vlasti i izgraditi jednu demokratsku zajednicu ravnopravnih naroda znači kraj svih kriza i sukoba u istoriji.
