Nakon hiperustaškog koncerta Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu (predložiti pravovremenu kanonizaciju po ugledu na Stepinca), koji je okupio domoljubnu, a ujedno fašistoidnu hrvatsku mladež i starež, hrvatska javnost odlučila je da bojkotuje sve druge oblike muziciranja, naročito one koji dolaze preko Drine.

Postavlja se pitanje: Šta sluša prosječan ustaša kada mu u ušima ne odzvanja Anica kninska kraljica ili Bojna Čavoglave? Ti kultni, nezaobilazni hitovi velikohrvatske glazbe.

Ko to tamo (ne)peva:

Hrvatske uši ne štite otorinolaringolozi ili čepići. NE! Pravo hrvatsko uho štite udruge branitelja. Okorjeli stručnjaci za slušne organe.

Njima su uz ordenje i mizerne boračke dodatke dodijeljenje i licence prvoklasnih muzikologa, pa tako mogu da brane državu na više frontova.

Upravo zbog dragovoljačkih ušiju i zloslutnih jezika, ove godine je opstruisano održavanje Kawa Fest-a.

Kawa Fest glazbeni je festival koji se odvija na izvoru rijeke Jadro kod Solina u blizina Splita. Ovogodišnji zvanični slogan festivala je : Izvor dobre glazbe!

Ne, ako pitate dragovoljce. Za njih to ne da nije glazba, nego otvoren napad na sluh hrvastke javnosti. Četnička ofanziva uz muzičku podlogu! Ipak, ex-dragovoljce ništa ne može iznenaditi, oni su vavijek SPREMNI.

Kawa Fest je ove godine trebao da ugosti bend Bajaga&Instruktori, ali to se ipak neće dogoditi. Nastup koji je bio zakazan za 22.8.2025. godine, neće se desiti.
Čim su pročitali vijest o Momčilovom dolasku, bubnjići su im zatreperili, a zvuk ih je vratio u 1993. godinu kada je Bajaga u Kninu uveseljavao srpske vojnike, dok su sinovi gena kamenih ginuli na liniji. Više nije pitanje di si bio 91', nego kome si piva 93'?


Šturo obavještenje organizatora, ali i same grupe navodi tehničke izazove kao razlog otkazivanja, ali se iza kratkih spojeva i kilometarskih kablova kriju ogromni pritisci udruga dragovoljaca. Bravo Hrvati, otjerali ste svog najvećeg neprijatelja - Momčila Bajagića! Divna bi bila ta utopija u kojoj je trenutni najveći hrvatski problem najdublji glas ex-yu muzike.

Nakon što je Bajaga sa noge na nogu izbačen i prije nego što je kročio na hrvatsko tlo, preko izvora je izgonjen i Antonije Pušić ili vam Rambo Amadeus.


Svjetski megacar je objasnio otkazivanje svog dolaska kao znak solidarnosti sa kolegom, inače rođenim u Bjelovaru.
Bravo Hrvati, dvije muhe jednim udarcem! Nakon uspješne operacije gonjenja najvećeg hrvatskog neprijatelja Momčila Bajagića, uspjeli ste brzim manevrom, u svega nekoliko dana da se riješite i drugog najvećeg neprijatelja Hrvatske ili vam Antonija Pušića.

Koji li je to neoprostiv Antonijev grijeh, budući da on nije pjevao Srbima u Kninu 93'?

Nakon serijskog otkazivanja Kawa Fest u Solinu ostao je bez nastupa koji su se trebali odigrati 22.8 i 23.8.2025. godine.

Ali, dragovoljačkim bubnim opnama nisu krivi samo srpski i crnogorski teroristi naoružani hitovima i gitarama, kriva im je i jedna Jugoslovenka.

Ti si Jugoslovenka, a mi smo Hrvati:

Lepa Brena ili po rođenju Fahreta Jahić (kasnije Živojinović) treba da nastupi večeras i sutra (18.7 i 19.7.) na Krku u klubu Diamond.


I Breni su dragovoljci doskočili.

Njene pjesme su, ukoliko citiramo branitelje:
Neprimjerene za hrvatsku publiku.

Tako je.
Žao nam je Fahreta, Hrvati su odavno prerasli mliječne zube i vodene ospice (kozice), a sa njima i zloćudni osip jugoslovenstva.
Jednoj zreloj naciji više ne trebaju pizdarije bratstva i jedinstva.

Lepa Brena se oglasila uz poruku da će ipak održati svoje nastupe uprkos pritiscima.

Brena je Brena, nije ona ni Momčilo, a ni Antonije, pa da je otjerate tako lako.

Ipak, jedno je sigurno: hrvatska publika poznata je po istanačanom ukusu, te sebi stoga ne dozvoljava svakojake glazbene eksperimente, jer kako Isusa mu, da jedna Fahreta, jedan Antonije ili jedan Momčilo, uopšte uzmu mikrofon u ruke na zemlji kralja Tomislava, nakon onakvog Marka.
Nakon pola miliona živih duša pred olatrom ustašluka.

Nije ovo ništa čudno. Radi se jednostavnoj formuli u kojoj reakcija trenda i pomodarstva stvaraju bljuvotinu. Emulziju u kojoj se davi svaka čestica onog što nije polularno. To jedinjenje zaudara na prošlost, na reciklirane ideje čije dejstvo je retrogradno.

Desnica nije od juče:

Posrnuće evropskih vrijednosti (za koje viš ni sami jasno ne znamo šta su) koje se dogodilo prije, tokom i poslije Thompsonovog koncerta, nije karakteristika članstva hrvatske u EU.

Radi se o kontinentalnoj euforiji vaskrsnuća desnice, koja je u mnogo većim razmjerama prisutna u Slovačkoj, Nizozemskoj, Austriji, Njemačkoj, nego li u Hrvatakoj. Neonacistička (iako je ovo samo tepanje, sladunjavi deminutiv) retorika redovno isplivava iz mulja u trenucima kada se gubi opši, zajednički kurs, kada dobro i zlo počnu da se prepliću gubeći svoja izvorna svojstva.

Dezorijentisanost evropskog identiteta otvara prostor za neometano uzgajanje radikalizma raznovrsnih sorti. Njegov korijen zasađen je duboko u evropskoj prošlosti, žilav i izdržljiv, otporan na sve neprilike, dok njegovi nekada stidljivi pupoljci sada bujaju u cvijetnjaku senilne Stare dame.

Evropa se izobličila, a kada je pitate ko je i šta je - ostaje njema. Traži svoj glas između uloga američkog vazala i ruske lake žrtve.

Ponestaje joj snage da se bori sama sa sobom, a ujedno i za sebe. Primjeri slabašne konsolidacije njenih kvazilidera samo su nuspojave trenutne nesnađenosti. Fali joj svježina i energija, koju već decenijama guše generacije birokrata, stabilokrata i kancelarijskih aparatščika.

Unija bez zajedništva i kuća bez glave, ali i bez glavića.
Svi joj hrlimo, a ona ne zna ni gdje bi sama sa sobom.

Ovi redovi nisu antievropski, već čisto dijagnostički, jer sve navedeno ide najviše u korist upravo antievropskoj ososvini.

Evropa je samoj sebi potrebnija više nego ikad.