nasilje se nikad neće moći ukrasiti poezijom niti drugim riječima;
nasilje će se nastavljati sve onda dok se drugi prave slijepima...
možda nikad nisi bio u koži žene, ali možeš da se zamisliš na njenom mjestu — ako hoćeš da se suosjećaš s jednom,
ali ti o tome nisi ni razmišljao ni jednom.
jer to nisi ti, tebe ne jure s pištoljem, niti šakom,
tebe ne zovu "lakom",
tebi ne postavljaju granice ponašanja, niti kako treba da "izgledaš" u društvu,
tebi ne govore da šutiš i da prestaneš da izražavaš ljutnju...
jer kad se izražavaš i nisi podložna drugima, tad i najviše ispadaš iz kolosijeka patrijarhata,
mnogi misle da nemaš pojma o životu onda kad si mlada...
ti nemaš straha jer tebe ne jure, niti si stjeran u ćorsokak,
nemaš strah jer niko nije nadomak —
ni pravedan sistem, ni osoba koja će priteći u pomoć, ni zaslužena kazna...
dobro znaš da dok je tako da možeš raditi zlodjela razna.
oni tebi sličnima
sjede na visokim mjestima,
i njihova djelovanja pokazuju nisku inteligenciju,
nadajući se da će ih spasiti papirologija za indulgenciju.