Ako ste mislili da je ministar unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona zadužen samo za policiju i javnu sigurnost, prevarili ste se. Naime, 27. marta 2025. godine, u 23:55 sati, iz misteriozne „centrale“ – hidro, nuklearne ili ugostiteljske, nije jasno – ministar je odlučio podijeliti svoje revolucionarno viđenje rješenja tzv. energetske blokade kantona.

Njegova objava nije obična reakcija na prekid struje; ovo je performans koji prikazuje ministra kao kantonalnog vizionara i stručnjaka za sve sfere javnog života. Od sada, ministar unutrašnjih poslova je i ministar energetike, a sudeći po tonu objave, možda uskoro i nuklearne fizike i medicine.

Kad nestane struje, nastaje kolaps

Ministar u svojoj objavi detaljno opisuje prekide u napajanju strujom i situaciju u kantonu:

“Vidjeli smo bez struje nema ni napajanja vode, nema telekomunikacijskih usluga, ukratko kolaps.”

Kolaps, prema njegovim riječima, zahvata sve: bolnice, domove zdravlja, policiju, telekomunikacije, vodovod. Dok građani stvarno rješavaju kvarove, ministar ih koristi kao ilustraciju sopstvene brige za javno dobro. Iz njegovih opisa dalekovoda iz Hrvatske i RS-a, te prstena napajanja Bihaca, Cazina, Ključa i ostalih općina, jasno je da kanton ovisi o susjedima, ali sada će, prema ministrovom mišljenju, konačno dobiti „pametna, ekološka i svrsishodna rješenja“.

Od policije do energetske ekspertize

Do jučer zadužen za sigurnost, ministar sada postaje stručnjak za elektroenergetsku neovisnost kantona:

“Treba otvoriti pitanje elektroenergetske neovisnosti Krajine, a ne čekati Srbe iz RS-a i Hrvate iz RH… Struka neka kaže šta i gdje.”

Očigledno je da granice njegove ekspertize više ne postoje. Sutra bi mogao nuditi rješenja iz medicine, nuklearne fizike ili kvantne mehanike, jer ako se već može boriti protiv prekida struje, zašto se ograničiti? Njegova objava sugerira da je ministarska intuicija dovoljna za sve složene oblasti javnog života, bez obzira na formalno obrazovanje ili stručnost.

Borba protiv „priučenih profitera i lažnih ekologa“

Ministar posebno naglašava:

“…bez ‘zvizgi’ i ‘manipulacija’ priučenih profitera i lažnih boraca za ekologiju već uz savjete stručnih i kompetentnih a posebno neovisnih ljudi!”

Pri tome jasno distancira svoj plan od „dvoje-troje iz Bihaća koji 30 godina ‘mlate’ istu priču“, dok lažne ekološke priče drugih služe kao kontrast njegovoj superiornoj viziji. Hidrocentrale na Uni, kako ističe, nisu predmet njegovih razmišljanja jer su premale za veličinu njegovih ambicija. Svijet Krajine, prema ministru, sada ima potencijal da bude samodovoljan, ali uz vođenje njegove strateške ruke.

Noćni heroji i ministarski performans

Iako hvali rad fizičkih radnika na otklanjanju kvara:

“Svi su izašli u noćnim satima na teritoriji Republike Hrvatske i RS otklanjati kvarove danas i hvala im, a hoće li ‘sutra’…”

prava pažnja ostaje na ministru. On monopolizira ekspertizu, definira prioritet, a građani i radnici djeluju tek kao pozadinska statistika. Njegova objava pretvara stvarni problem u političko-stručni performans, dok javnost dobija spektakl umjesto jasnog rješenja.

Ekspert za kolaps i neriješene matematičke probleme

Dok građani kantona još uvijek pokušavaju shvatiti kako je nestanak struje doveo do paralize svih osnovnih funkcija društva, ministar pokazuje da njegova ekspertiza ne poznaje granice. S istom odlučnošću mogao bi ponuditi rješenja za neke od najtežih matematičkih pitanja današnjice: od Riemannove hipoteze, koja skriva tajne raspodjele prostih brojeva, preko Hodgeove hipoteze i kompleksnih algebraičkih varijanti, do Navier–Stokesovih jednadžbi u tri dimenzije, koje izazivaju najveće umove fizike i matematike. Za ljubitelje izazova, mogao bi se pozabaviti i Birch i Swinnerton-Dyerovom hipotezom, a za one koji vole jednostavne, ali začudne procedure – i Collatzovom hipotezom.

Ako je već sposoban upravljati kantonalnom strujom i strateški savjetovati o energetskoj neovisnosti, zašto ne bi ovim problemima dao „stručni“ doprinos? Naravno, preostaje pitanje hoće li koristiti naučne metode ili ministarsku intuiciju iz svoje misteriozne centrale u ponoć.

Formula za one koji su zaboravili kako da prežive mjesec

No, posebno toplo mjesto u ovoj priči zaslužuju i vjerni komentatori i lajkeri koji su ministrovu ponoćnu energetsku viziju dočekali s oduševljenjem dostojnim otkrića penicilina. Oni koji su, bar na trenutak, zaboravili da svaki mjesec rješavaju daleko složeniju jednadžbu od bilo kojeg dalekovoda — kako preživjeti trideset dana s plaćom od 1.300 konvertibilnih maraka. Režije, hrana, škola za djecu, kredit za auto koji se raspada, i poneka kafa koja se sve više doživljava kao luksuz. To je energetska blokada s kojom se susreću svaki prvi u mjesecu, bez najave, bez Facebook objave i bez ijednog uzvičnika.

Ali neka se ne brinu. Ako je ministar već riješio elektroenergetsku neovisnost Krajine između večere i ponoći, sigurno će — u nekom budućem postu, možda oko jedan iza ponoći kada inspiracija bude na vrhuncu — ponuditi i magičnu formulu za preživljavanje na 1.300 maraka. Jer čovjek koji toliko brine za narod sigurno razumije tu matematiku. Razumije je, naravno, iz perspektive njegove osnovne plaće koja iznosi 5.031,18 KM — i to bez dodataka. Jer tu su još i 100 maraka za svaku održanu sjednicu kolegija Vlade USK, 200 maraka za svaku sjednicu Komisije za administrativna pitanja, 385 maraka za svaku sjednicu nepoznate Komisije, plus niz drugih beneficija koje bi prosječnom Krajišniku zvučale kao scenarij naučne fantastike. Ukratko, ministar energetski razmišlja s visine na kojoj dalekovodi više nisu ni vidljivi golim okom.

Pa dok vjerni komentatori tapšu u ekrane i dijele objavu s ushićenjem, ministar mirno spava — u stanu koji se grije, s računima koji se plaćaju, i s plaćom koja ne ovisi o tome hoće li struja doći iz pravca Lapca ili Prijedora.

Satira u stvarnosti: političar kao univerzalni ekspert

Objava je istovremeno alarmantna i komična. Dok građani pokušavaju shvatiti zašto je nestala struja i kako su pogođene osnovne funkcije društva, ministar već implicitno pokazuje da je njegova ekspertiza univerzalna i neograničena. Nestanak struje postaje prilika da jedan političar preuzme kontrolu nad energijom, ekologijom i strategijom kantona.

Njegova vizija je grandiozna: kanton ne treba čekati susjede niti standardne procedure, već se može osloniti na „stručne, kompetentne i neovisne“ savjete koje on simbolizira.

Spektakl umjesto rješenja

Dok struja polako dolazi nazad, građani ostaju zatečeni apsurdom situacije. Ministar unutrašnjih poslova se profilirao kao ekspert za sve: od unutrašnje sigurnosti, preko energetike, do potencijalno medicine, nuklearne fizike i neriješenih matematičkih problema.

Njegova objava je metafora kantonalne politike: miks samopouzdanja, improvizacije, satire i stvarnih problema. Umjesto da rješava kolaps u infrastrukturi, ministar je stvorio noćni spektakl koji pokazuje veličinu vlastite vizije i apsurd trenutnog političkog sistema.

Ako jednom zavlada strujom, gdje je granica? Sutra bi mogao predavati nuklearnu fiziku, liječiti pacijente ili rješavati neriješene matematičke hipoteze. Za sada, barem, struja se vraća, a građani mogu privremeno odahnuti – dok ministar već planira sljedeći eksperiment sa sopstvenom ekspertizom.