Veliki pozdrav dragi čitaoci, vaš najdraži online babuka is back. Ovaj put uskačem u ulogu filmskog
kritičara amatera i donosim vam moju analizu novog Superman filma. Ukoliko niste gledali ovaj film, a planirate ga uskoro pogledati u kinu, preporučujem da ne nastavite sa čitanjem ovog članka, jer tekst sadrži spoilere.

Vidio sam par reakcija na film prije nego što sam došao u sarajevski Cineplexx. Ono što je bilo
zanimljivo ja da su ljudi povlačili paralelu sa trenutnim genocidom u Gazi, tako da sam imao visoka
očekivanja. Ono što sam vidio u traileru filma me nije baš oduševilo. Nisam fan CGI filmova, a u novom Supermanu je skoro sve CGI. Ljubitelj sam DC-a i smatram da je najbolji posao za tu franšizu odradio Christopher Nolan sa svojom Batman trilogijom. Ono što je izašlo nakon Nolana nije bilo po mom ukusu. Od selekcije glumaca, scenarija, jeftinih CGI efekata… ništa mi se nije svidjelo i bilo je jasno da Marvel preuzima vodstvo u žanru super heroja. Ali na novi Supermen sam došao bez predrasuda. Naprotiv, došao sam sa pozitivnim očekivanjima.

Novi Superman kreće naglo, bez uvodnih scena i nema priče o tome kako je Superman došao na zemlju.
Nema uvoda o Kriptonu, o novim roditeljima, niti pozadinske priče o novinaru Clark Kentu. Što je i
dobro, jer to smo vidjeli u skoro svakom Superman filmu dosad. Superman je usred bitke sa negativcem Lex Lutherom i odmah bivamo uvučen u akciju. Harizmatični Nicholas Hoult, koji igra Lex Luthora, dolazi u
posjed lažne snimke Supermanovih roditelja koji govore sinu da će njegov novi dom biti planeta Zemlja na kojoj žive primitivni i slabi ljudi kojima treba vladati. Prva rečenica koja mi je zaparala uši je kada roditelji naređuju Supermanu da “uzme sebi što više žena za svoj tajni harem i da strogo vlada
zemljanima”. Svi znamo na šta nas to treba asocirati, jer ko sem muslimana smije imati više žena!? A tu je i sama riječ “harem”, tako da svaki gledalac može stvoriti poveznicu sa muslimanima i njihovim zloglasnim šerijatom. Superman se, kako bi smirio strah građana, ubrzo predaje i biva zatvoren u Lutherov međuprostor, gdje su mu komšije u ćelijama: djeca, bivše djevojke, blogerke koje su negativno pisale o njemu i novinari. Sve podsjeća na trenutnu situaciju u Americi gdje se hapse aktivisti, studenti i kritičari režima. A zatvorena beba podsjeća na hapšenje meksičkih migranata, koje je još počelo za vrijeme prvog Trumpovog zasjedanja, kada su djecu razdvajali od roditelja.

U međuvremenu, Louis Lane otkriva tajnu vezu Lex Luthera i predsjednika Boravije Vasila Ghurkosa kojeg igra naš fantastični Zlatko Burić. Lex ne samo da prodaje oružje predsjedniku Vasilu koji planira
napad na susjednu državu, nego ima i obećan komad te zemlje u kojoj planira izgraditi utopijsko društvo.

Finalna scena ratnih sukoba skoro identično rekreira napade izraleskih vojnika na nenaoružane
palestinske civile. Superiorni vojnici Boravije su naoružani bijelci u savremenim unformama, dok sa druge strane imamo tamnopute siromašne civile. Čak u jednom kadru vidimo zastavu sličnu palestinskoj.

Cijelo vrijeme kroz film imamo zabrinute političare i moćnike kojima neodgovara da jedan “stranac”, tj. vanzemaljac, ima toliki utjecaj. Američke vlasti odbijaju Supermanu očitati prava nakon predaje, jer on kao vanzemaljac nema ista prava kao zemljani. Američke specijalne partnerske veze sa Boravijom također podsjećaju na odnose Amerike i njenog najboljeg, najljepšeg, najbitnijeg i u svemu “naj-naj” saveznika Izraela.

Nakon svega, jasno mi je kako je publika vidjela paralele sa trenutnim dešavanjima u Gazi. Pitanje je samo: kako!? Scenarij novog Supermana je pisan 2023. godine i moguće je da su scenaristi namjerno uperili scenarij na Bliski istok, ne sluteći da će se taj sukob uskoro rasplamsati gore nego ikad. Moje mišljenje je da su izborom Zlatka Burića, koji kroz film priča na našem jeziku, autori htjeli ukazati na rusko-ukrajinski sukob, ali da je zbog sukoba u Gazi, film nenamjerno dobio novu dimenziju. Malo je realno da jedan hollywoodski blockbuster otvoreno kritikuje američko-izraelske odnose i ubijanje Palestinaca u Gazi. Ali eto, sudbina se poigrala sa Hollywoodom i na kraju smo dobili jednog propalestinskog Supermana. Za kraj, svakako preporuka svima da pogledaju film, jer nakon brojnih
flopova, konačno imamo odličan film o superheroju koji ipak ne želi da ima harem pun žena i vlada
čeličnom rukom šerijata