Do trenutka objave ovog teksta, Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona i Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA BiH) nisu odgovorili na upit istraživačkog novinara platforme plenum.ba (Prilozi na kraju članka), uprkos jasno naznačenom roku i činjenici da se radi o temi od nesumnjivog javnog interesa.

Upit je upućen nakon što je autor teksta, iz više međusobno nezavisnih izvora unutar MUP-a USK, dobio informacije da su 22. aprila 2026. godine pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) boravili u prostorijama ove institucije. Prema tim saznanjima, aktivnosti su se odnosile na Sektor za materijalno-tehničke poslove i podršku (JAVNE NABAVKE), kao i na Sektor za finansijske poslove.

Ove informacije nisu zvanično potvrđene, ali nisu ni demantovane.

U upitu je zatražena potvrda navoda, kao i informacija o tome koje je nadležno tužilaštvo eventualno izdalo naredbu za provođenje takvih aktivnosti. Do objave teksta – odgovora nema.

Pitanje od javnog značaja bez odgovora

Ako su navodi tačni, riječ je o mogućim aktivnostima državne policijske agencije unutar kantonalne institucije. To više nije interna stvar, već pitanje koje direktno zanima javnost.

U sličnim situacijama uobičajeno je da institucije daju makar osnovnu informaciju – potvrdu ili demant – bez iznošenja detalja koji bi mogli uticati na eventualne postupke. U ovom slučaju izostalo je i takvo minimalno očitovanje.

Takva šutnja ne razjašnjava situaciju. Naprotiv, ostavlja prostor za različita tumačenja i dodatna pitanja.

Finansije i nabavke u fokusu?

Prema informacijama izvora, aktivnosti su se odnosile upravo na sektore koji upravljaju novcem i materijalnim resursima MUP-a USK.

To otvara niz pitanja na koja zasad nema odgovora:

• Da li su predmet interesovanja bile javne nabavke rezervnih dijelova za službena vozila?
• Da li se radi o nabavkama policijske obuće, uniformi ili naoružanja?
• Jesu li pod lupom ugovori za nabavku vozila ili druge opreme?
• Postoje li sporne isplate ili nepravilnosti u vezi sa potrošnim materijalom?

Važno je naglasiti: ova pitanja ne predstavljaju tvrdnje o nepravilnostima. Ona proizlaze iz konteksta sektora na koje se odnose saznanja i predstavljaju legitimna pitanja od javnog interesa.

Šta znači šutnja?

Ključno pitanje više nije samo da li su se aktivnosti desile, već zašto institucije ne daju nikakav odgovor.

Kada izostane reakcija na jasan novinarski upit, posljedice su predvidive. Prvo, otvara se prostor za spekulacije koje su se mogle izbjeći jednostavnom informacijom. Drugo, stvara se utisak zatvorenosti institucija, čak i kada bi kratko očitovanje bilo dovoljno da razjasni situaciju.

Transparentnost u radu javnih institucija, posebno u sigurnosnom sektoru, nije stvar izbora. Ona je standard. Bez nje, povjerenje građana slabi – tiho, ali sigurno.

Kada institucije šute, raste prostor za nepovjerenje

Bez zvaničnih informacija, navodi o mogućim aktivnostima SIPA-e ostaju na nivou saznanja potvrđenih iz više izvora, ali bez institucionalne potvrde.

U situacijama kada informacije dolaze iz više izvora unutar same institucije, a zvanična komunikacija izostaje, teret pojašnjenja ne može ostati na medijima i javnosti. Upravo suprotno – odgovornost je na institucijama da otklone svaku sumnju ili potvrde činjenice u mjeri koja ne ugrožava eventualne postupke.

U protivnom, prostor između nezvaničnih saznanja i institucionalne šutnje ne popunjava se činjenicama, već nepovjerenjem. A to je cijena koju, dugoročno, ne plaćaju ni mediji ni pojedinci – već same institucije.