Posljednjih nekoliko godina, Demokratska fronta (DF) te član Predsjedništva BiH, Željko Komšić, zagovaraju i poene ubiru na obećanju građanske države Bosne i Hercegovine. Tako, jednostavnom pretragom na internetu, možemo vidjeti i da je naziv web stranice, kao i uvod preplavljen motivima spomenute bajke.

„Građanska država bez lopova je temeljni cilj Demokratske fronte“ stoji u saopćenju kada otvorite websajt ove stranke na Google-u. Čini se kako članovi spomenute stranke, prvenstveno Željko Komšić, se razmeću ovom prividno privlačnom idejom bez mnogo argumenata kako će isti cilj postići.

Skupovi DFa, kao što smo vidjeli na izborima 2024. godine su većinski organizovani u FBiH, tačnije u dijelovima Federacije gdje imamo većinski bošnjačko stanovništvo. Obzirom da ta građanska država podrazumijeva ravnopravnost, kao i aktivno učešće svih naroda BiH, postavlja se pitanje zašto DF ovu priču priča tamo gdje je ta ideja poželjna?

Naime, zašto ne promoviše tu ideju Hrvatima ili Srbima kako bismo napokon došli do nekog konsenzusa kakvu državu želimo?

No, vratimo se korak unazad, šta tačno podrazumijeva „Građanska BiH“? Po nekoj udžbeničkoj definiciji, to je BiH kao suverena, cjelovita, te demokratski prosperitetna država ravnopravnih naroda i građana na cijeloj teritoriji iste.

Super ideja kada bi bila moguća.

Ipak, realnost u kojoj živimo je nešto drugačija.

Tri društva u jednom

Sporazum kojim je zaustavljen rat u Bosni i Hercegovini, tačnije Dejton, vrlo jasno dijeli državu po entitetskim linijama. Ovo u praksi znači da postojeći Ustav BiH, promoviše etničko-teritorijalni koncept a ne ravnopravnost naroda.

Profesor Ustavnog prava iz Mostara, Nurko Pobrić, vrlo jasno objašnjava:

„Teorijski sa stanovišta struke, BiH je moguća kao građanska država. Gledajući sa stajališta trenutne, ali i bliske, real političke situacije takva država nije moguća u smislu da se pod pojmom građanska država podrazumijeva da naciju ili politički narod BiH čine svi njeni građani, odnosno državljani, i da imaju svi jednaka prava i obaveze. Prije svega to su ljudska prava, bilo da su ona primarno individualna ili da se izvode neka kolektivna prava - iz oblasti kulture, religije, jezika, itd“, rekao je prof. Pobrić za Radio Slobodna Evropa.

Profesor Pobrić je u potpunosti upravu kada kaže da trenutna situacija ne dozvoljava kreiranje građanske BiH kakvu DF promoviše.

Mi, kao građani BiH, danas živimo u državi gdje sva tri naroda (Hrvati, Srbi i Bošnjaci) imaju svoj narativ, jezik, kulturu i želje. Naše poimanje historije nije usklađeno. Učenici u školama uče drastično različite narative historije. Koliko god se razumjeli, imamo različite jezike i svaki želi da nadvlada onaj drugi. O vjeri ne treba ni govoriti jer tek tu nailazimo na netrpeljivost i nerazumijevanje.

Politika stranaka u BiH, nebitno koje su nacionalne pripadnosti se svodi na to da žele što veći utjecaj, te najbitnije, uspostavu dominacije nauštrb ostalih bez najmanje doze razumijevanja ili Bože sačuvaj, saradnje.

Tako, Bosnu i Hercegovinu danas čine tri međusobno antagonizirana društva sa neformalnim granicama unutar same države.

Sada, pitanje na koje Željko Komšić kao i kolege iz DFa mu nemaju odgovor jeste, kako?

Možda ciljamo previsoko. Nije pogrešno nemati odgovor na isto, ipak, početi sa razumijevanjem zašto se ideja promoviše samo kod Bošnjaka je dobar korak ka shvatanju da se ovdje radi o političkoj, kao i diskursnoj (pokušaju makar) manipulaciji.

Političari su davno shvatili da se sva tri naroda izuzetno mobilizuju na temu nacionalizma. Tako, ne treba čuditi da prave podjele, pa pričaju bajke o nekim građanskim država kao riješenju svih naših problema.

Sličnog mišljenja je i profesor Pravnog fakulteta Univerziteta Istočno Sarajevo, Goran Marković. Kako kaže:

„Poznato je da nema ni približno saglasnosti o budućnosti BiH, da se govori o otcijepljenu od Bosne i Hercegovine, da neki govore o osnivanju trećeg entiteta, neki traže ukidanje entiteta. Dakle, jednostavno postoje tri potpuno različita viđenja Bosne i Hercegovine, a vrlo često i samo njeno postojanje se dovodi u pitanje. U takvim uslovima zaista govoriti o građanskoj državi je nemoguće, nema nikakvo uporište u stvarnosti"

S tim na umu, postaje vrlo jasno da je slogan „Građanska država“ jedna očigledna manipulacija emocijama naroda, obećanje koje nikada neće biti ispunjeno na ovaj način, te jeftino ubiranje glasova kod ljudi koji žive, paradoksalno, na nacionalizmu.