U historiji svake nacije postoje trenuci kada se apstraktne statistike kondenzuju u jednu, bolnu i neopozivu činjenicu. Za Bosnu i Hercegovinu, ta činjenica je sadržana u epruvetama Doma zdravlja Vareš. Vijest da je 44 građana ove općine završilo sa simptomima trovanja, pri čemu je kod značajnog broja utvrđen povišen nivo olova u krvi , predstavlja tačku bez povratka.

Ovo nije "incident" niti "nesretan slučaj na radu" već direktno, opipljivo pretvaranja Bosne i Hercegovine u resursnu koloniju - teritoriju čija je jedina svrha osigurati jeftine sirovine za globalni Sjever, dok lokalnom stanovništvu ostavlja jalovinu, zagađenu vodu i neurotoksine u venama.

Institucionalna izdaja

Dok Institut za zdravlje Zenica vrši "hitne epidemiološke analize", a nadležni demonstriraju zapanjujuću vještinu administrativne šutnje, mi svjedočimo kulminaciji procesa koji traje godinama. Prošlo je više od 14 dana od trenutka kada su institucije zaprimile rezultate analiza do trenutka kada je javnost saznala za njih - i to ne putem zvaničnog upozorenja, već medijskog pritiska.

Zašto šuti Vlada ZDK? Zašto šute federalne inspekcije? Odgovor leži u statusu "projekta od posebnog značaja" koji je dodijeljen rudarenju u Varešu. Ta titula u bh. praksi funkcioniše kao carte blanche za investitora, signalizirajući inspektorima da zaobilaze Vareš u širokom luku. Priznati da "renesansa" truje građane značilo bi priznati poraz kompletne razvojne strategije vladajućih elita.

Situacija na terenu je jasna: uzorci nisu nasumični, već dolaze primarno od mještana sela Pržići i Daštansko, iz neposredne blizine pogona Adriatic Metalsa. Kada imate 44 osobe sa teškim metalima u krvi u jednoj maloj zajednici, to nije statistička greška – to je definicija ekološke katastrofe. Olovo nije običan zagađivač; ono je trajni otrov koji uništava nervni sistem i kognitivne sposobnosti djece. Varešani ne udišu zrak, oni udišu profit dioničara.

Zeleni imperijalizam i milijarde na tuđoj nesreći

Da bismo razumjeli brutalnost ove situacije, moramo pratiti trag novca. U septembru 2025. godine, kanadski gigant Dundee Precious Metals (DPM) preuzeo je Adriatic Metals u transakciji vrijednoj nevjerovatnih 1,3 milijarde američkih dolara. Vlasnici dionica i špekulanti zaradili su stotine miliona na preprodaji našeg tla. A koliko su od te transakcije dobili Vareš, ZDK ili Federacija BiH? Prema dostupnim informacijama - nula konvertibilnih maraka direktnog prihoda od prodaje.

Ovo je suština onoga što nazivamo "akumulacijom oduzimanjem posjeda".

Strani kapital, uz pomoć domaće kompradorske elite, preuzima javna dobra, a troškove u vidu uništenog zdravlja i okoliša prebacuje na lokalnu zajednicu. Dok se u Londonu i Torontu nazdravlja uspješnoj akviziciji, u Varešu roditelji čekaju nalaze krvi svoje djece.

Posebno je ciničan narativ o "zelenom rudarstvu". Evropi su očajnički potrebni metali za zelenu tranziciju, ali ne želi prljave rudnike u svom dvorištu. BiH je idealna "žrtvovana zona" (sacrifice zone): dovoljno blizu da transport bude jeftin, a država dovoljno korumpirana da se ekološki standardi mogu ignorisati. Tako premijer Nikšić državnu šumu naziva "šikarom", pravdajući njeno krčenje, dok korporacija tvrdi da je prisustvo kadmija i olova "prirodno stanje" tla. Tvrditi da masovno trovanje u selima oko rudnika nema veze sa rudnikom uvreda je za inteligenciju svakog čovjeka u ovoj zemlji.

Od Vareša do Kaknja

Otrov ne poznaje administrativne granice. Kriza u Varešu neraskidivo je vezana za strah u Kaknju, gdje se u rijeci Bukovici, izvoru pitke vode, već bilježi prisustvo kadmija. Iako kompanija tvrdi da su to "odvojeni slivovi", voda u krškom terenu ne poštuje korporativna saopštenja. Kakanjski vodovod sada mora trošiti ogromne resurse na prečišćavanje vode koju je zamutila privatna kompanija, dok sudovi i inspekcije igraju ping-pong sa dozvolama, povremeno ih poništavajući pa ekspresno ponovo izdajući.

Ovo stvara duboki razdor unutar samih zajednica. S jedne strane su radnici rudnika, ucijenjeni egzistencijom, koji brane kompaniju jer im ona znači hljeb. S druge strane su mještani koji vide da im djeca obolijevaju. Ta podjela je namjerno konstruisana kako bi se otupila oštrica otpora. Lokalni lideri, koji su trebali biti prva linija odbrane, prečesto su birali ulogu PR agenata stranog kapitala, a sada, kada je đavo došao po svoje, peru ruke i prebacuju odgovornost.

Zakonske obaveze institucija

Slučaj Vareš ne smije završiti na birokratskom prebacivanju loptice i izražavanju "zabrinutosti". Zakoni ove zemlje jasno propisuju nadležnosti, a institucije imaju zakonsku obavezu djelovati odmah:

• Federalna uprava za inspekcijske poslove (FUZIP) mora po hitnom postupku izdati rješenje o privremenoj obustavi svih rudarskih aktivnosti i rada postrojenja u Varešu. Svaki dalji rad postrojenja pod sumnjom da truje stanovništvo predstavlja direktno saučesništvo u ugrožavanju javnog zdravlja. Mašina mora stati dok se ne dokaže suprotno.
• Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona mora, po službenoj dužnosti, hitno formirati predmet i otvoriti istragu. Istraga ne smije biti usmjerena samo na odgovorna lica u kompaniji, već i na NN lica u institucijama javnog zdravstva i vlasti koja su 14 dana prešutkivala rezultate analiza, čime su potencijalno počinila krivično djelo nesavjesnog rada u službi.
• Vlada FBiH i Vlada ZDK moraju hitno rebalansirati budžete i osigurati interventna sredstva za liječenje 44 otrovanih građana, kao i za dugoročni monitoring njihovog zdravlja. Račun za ovo liječenje mora biti ispostavljen zagađivaču, a ne poreskim obveznicima.
• Zavod za javno zdravstvo FBiH mora odmah preuzeti kontrolu nad situacijom i proširiti testiranje na svu djecu u Varešu, ali i u slivu rijeke Bukovice u Kaknju, kako bi se utvrdile stvarne razmjere kontaminacije.

Ako dopustimo da ovih 44 ljudi postanu samo statistika u izvještaju Doma zdravlja, pristali smo na status biološkog otpada u rudniku Evrope. Vrijeme je da institucije rade svoj posao ili da javno priznaju da su samo lokalna ispostava strane korporacije.