Već godinama gledamo istu stvar u ovoj zemlji , kako se nekim političarima uporno pripisuju zasluge za ono što nisu ni dotakli. Najsvježiji primjer je namjenska industrija. Komentari po mrežama, statusi, iskrivljeni narativi… sve to se svakodnevno gura ljudima pod nos, kao da svi imamo amneziju.

A istina je vrlo jednostavna.

Sve te fabrike koje danas prave oružje, municiju i vojne komponente – Pretis, Igman, Unis, Binas, GINEX i ostale – ne duguju svoje postojanje nijednom današnjem političaru. Te fabrike su planski građene još u vrijeme bivše Jugoslavije, kad se razmišljalo strateški i dugoročno. Bile su dio šire vojne mreže države i u njih su tada uloženi ozbiljni novci i znanje.

I da budemo iskreni – većina opreme na kojoj se danas radi, mašina i čak dijelova infrastrukture, stara je decenijama. Ljudi danas samo koriste ono što su drugi davno izgradili.

I sad se neko usuđuje reći da je “preporodio industriju”?

U mandatu Fadila Novalića, naprimjer, nije otvorena nijedna nova fabrika, niti je uvedena neka ozbiljna modernizacija. Revizije poslovanja tih firmi u tom periodu redovno su bile negativne. To nisu nikakve teorije zavjere to su službeni dokumenti, javno dostupni.

Ali, uprkos svemu, neki ljudi po društvenim mrežama i dalje pišu hvalospjeve bez ijednog konkretnog dokaza. I to ne bi bio problem da te priče ne zamagljuju stvarnu historiju, brišu činjenice i guraju lažnu sliku narodu kao da je sve zasluga pojedinaca koji su, realno, samo sjedili na starim temeljima.

Nije ovo samo pitanje politike. Ovo je pitanje poštenja prema istini. Ne možemo graditi budućnost ako stalno prekrajamo prošlost. Ne možemo šutjeti dok se falsifikuje ono što je stvarno bilo.

Ja nemam potrebu nikoga ni braniti ni napadati. Samo želim da se stvari nazivaju pravim imenom. Ako neko zaslužuje priznanje neka ga dobije. Ali neka to bude na osnovu djela, a ne simpatija i prazne priče.