Kada je Vukanović upitan na BHRT-u da li podržava sportiste Bosne i Hercegovine on je odgovorio da podržava sportiste Srbije, ali eto nije se nikad radovao neuspjesima sportista BiH. Drugim riječima njemu su oni simpatični, ali on sa njima ne osjeća nikakvu bliskost. Pritom on je najavio da se želi kandidovati za predsjedništvo BiH, zemlje u kojoj žive tri ravnopravna naroda od kojih dva nisu na volju Vukanoviću. Kako Vukanović planira da gradi zdravu političku alternativu i budućnost ukoliko neće skrenuti sa puta dosadašnje politike podjela koja je u trideset godina svoga postojanja donijela samo bijedu? Po čemu se on razlikuje? Možda samo po tome što za razliku od dosadašnjih predsjedničkih uhljeba on ne dobija platu jednaku njima.

Drugo pitanje je koga Vukanović podržava? Da li se on zalaže samo za interese srpskog naroda ili za zajedničke interese svih? Ako su to samo interesi srpskog naroda može li ih definisati? Kada pogledamo socijalni život, želje i nade radnog čovjeka ne postoje gotovo nikakve razlike između Srbina, Hrvata i Bošnjaka. Ukoliko se on bori za interese radnog čovjeka srpske nacionalnosti onda se nužno bori i za interese drugih baš zbog toga jer su jednaki. Ali Vukanović se ne bori za interese naroda. On se bori za interese opozicije srpske buržoazije, te političko-ekonomske elite koja samo parazitira na leđima naroda već više od trideset godina. Koja je razlika između njegove opozicije, bošnjačke opozicije, hrvatske opozicije i sl. u BiH? Apsolutno nikakva.

Vukanović je iz Trebinja. Da li to znači da će, ukoliko zauzme vladajuću poziciju, pored dosadašnje pljačke koju su drugi započeli, nastaviti da se bavi i njihovim istorijskim revizionizmom? Da li će možda posjetiti svoj kraj i govoriti o antifašistu i komunistu Vladi Šegrtu, koji je bio komandant 1. hercegovačko-crnogorskog udarnog partizanskog bataljona, komandant sjeverno-hercegovačkog NOP odreda, komandant 10. hercegovačke brigade i komandant Hercegovačkog NOP odreda, narodnog heroja koji se borio za jednakost svih naroda Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, a svoj politički život je nastavio kao član Izvršnog vijeća Bosne i Hercegovine i kao potpredsjednik Narodne skupštine Bosne i Hercegovine?

Ili će možda govoriti o hercegovačkom vojvodi i ''srBskom heroju'' Dobroslavu Jevđeviću koji se hvalio Dragoljubu Mihailoviću kako je zaklao oko 2000 civila Hrvata i muslimana u okolini Prozora, a koji je kasnije stupio u saradnju sa fašističkim italijanskim generalom Mariom Roattom, kao i sa ustaškim ministrima Andrijom Artukovićem i Vladimirom Košakom u borbi protiv komunističke demokratske i internacionalističke revolucije?

Ili će Vukan na kraju stidljivo reći da on navija za Jugoslovensku vojsku u otadžbini, ali da se nikad nije radovao neuspjesima partizana?

Na čijoj je strani Vukanović? Čini se da on nije na strani ravnopravnosti, društvene jednakosti, jedinstva naših naroda, opšteg društvenog napretka i demokratije radnog naroda. Vukanovićeva socijalna priča je samo maska njegovog velikosrpskog buržoaskog lica koje će bez problema krvoločno da gleda Bošnjake i Hrvate u nadi da malu Jugoslaviju po imenu Bosna i Hercegovina pretvori u Srpsku republiku Bosnu i Hercegovinu. A ovome se nadaju, svaka prema svojoj strani, i tzv. opozicione partije koje zagovaraju velikohrvatske i velikobošnjačke interese.

Ukoliko Vukanović i njemu slični žele da srpski narod živi u miru, blagostanju i sigurnosti onda njihove interese ne smije praviti posebnima ili ih odvajati od opštih društvenih interesa ostalih naroda. Nijedan narod ne smije imati privilegiju u odnosu na drugi narod. Samo ovo može omogućiti da svaki čovjek živi gdje god želi da živi. Mi imamo istorijsko iskustvo ovoga u SFRJ kada su Srbi, gle čuda, živjeli u svim republikama jednako kao i drugi narodi. A šta nam je nacionalizam donio? Etničko čišćenje i teritorijalnu ograničenost. Umjesto da se dijele oni se trebaju spajati, a spajanje naroda BiH ujedno znači i njihovu reintegraciju u širi savez balkanskih naroda kakav smo u ograničenom obliku imali do zadnjeg kongresa SKJ.