"Srpska kuća". Ukoliko čujete jednu ovakvu, nadasve patriotsku sintagmu, a prethodno poznajete čari terminologije srpskog nacionalizma, mogli biste pomisliti da se radi o nekom tobože muzeju na sjeveru Kosova ili prodavnici sa vaskolikim srpskim tričarijama (opanci, kačkavalj, šljivovica) negdje u Čikagu ili Beču.
Prc!
Slavodobitno usklikuju velemajstori srpske lingvistike i njihovi šegrti iz marketinške struke, koji su nas propisno zajebali. Srpska kuća, nije nikakav muzej vavijkovne srpske ugroženosti, niti bilo kakav dućan mješovite srpske robe, ne naprotiv - Srpska kuća je fondacija.
Ovakav izbor riječi ne treba da čudi, jer je staru srpsku reč - fondacija, još prije više od 150 godina sakupio Vuk S. Karadžić u svojim putešestvijama. Mnogo su ti Karadžići dali srpskom rodu.
Na kraj sela srpska kuća, tititi - srpska kućica:
Primjetivši nasljedni trošarluk i fetiš ka narodnim parama, dobri tajo Milorad, otvorio je svojoj gorici fondaciju. Jednu maju, sjatku fondacijicu za njegovu mezimicu.
Kuća je većinski Miloradova, djelimično Goričina, a po najmanje srpska. Međaškom tradicijom 1/3.
U prevodu, Milorad je ćerki pomogao da osnuje nevladinu organizaciju, vratićemo se kasnije na ovaj nebulozni manevar.
Srpska kuća osnovana je 2023.godine. Deklarativni cilj je pomaganje sirotinji da se skući. Licemjerije porodice Dodik ne poznaje granice, a pokušaj da se obrazi saperu kroz ruke te iste sirotinje koju su sami stvorili nije urodio plodom. Za nešto malo manje od 2 godine koliko ova fondacija posluje, javnosti nije predočeno ime nijednog donatora.
Ovu, kao i svaku drugu bajku o srpskoj dobroti pokvarili su razjareni zapadni kauboji, koji su fondaciji doveli pred zatvaranje, uvodeći Srpskoj kući sankcije u januaru prošle godine.
Teorija logike nalaže da je Srpska kuća još jedan izvanredan projekat, zamišljen sa ciljem džeparenja narodnih sredstava. Žalosno je makar i na minut gledati emisiju Srpska kuća sa Goricom Dodik na ATV. Modus operandi je takav da se uvijek pronađe što višečlanija srpska porodica, koja jedva sklapa kraj sa krajem. Snimaju njihova uplašena lica i gladne stomake. Prikazuju kadrove vlage nastanjene na zidovima ili krovova koji prokišnjavaju, dok bebe zamotane u fišeke plaču ili nešto starija djeca štedljivo grickaju okrajak famozne Dodikove kifle.
Glavni lik je uglavnom pater familias, po staroj srpskoj formuli : on da brani ona da rađa.
Potom, ta jadna porodica biva ritualno ojađena posredstvom društvenih mreža i televizije. Na taj način mame se donatori. Divna je to reklama za vladavinu SNSD-a. Nakon što se prikupe ( čitaj nakradu) sredstva, počinje izgradnja ili sanacija. Daljnji scenario lako je predpostaviti. Beskrajno zahvaljivanje dželatima, salve blagosiljanja Gorice, preplanulih bauštelaca i humane srpske bratije.
Sve u svemu, leksikijumski pokušaj utišavanja vriske savjesti.
Vladajuća nevladina organizacija
Još prošle godine vlada RS-a započela je lov na vještice. Egzorcistička kampanja na nišan je prevashodno stavila novinare i nevladine organizacije. Na listi za odstrijel podcrtane su NVO finansirane iz inostranih izvora, tako će sva udruženja (u praksi neistomišljenička i targetirana) morati da dostavljaju dodatnu dokumentaciju prilikom registracije, kao i da redovno podnose vladi izvještaje o radu.
Nakon inicijalnih prijetnji nevladinim organizacijama iz marta prošle godine, režimsko brundanje je utihnulo, usljed primata koji je preuzeo proces pred Sudom BiH protiv Dodika i njegovih jataka. Hajka je ponovo otpočela u januaru tekućeg ljea gospodnje, kada je aktivistima ponovo zaprijećno zakonom o stranim agentima.
Čekajući Trumpoa
Godo se nikada nije pojavio.
Trump na žalost čovječanstva, a radost uskog broja bezmozgaša oko njega jeste. Upravo je Trumpov drugi mandat poslužio Dodiku kao dimna bomba iza čije zavjese će pokušati da se sakrije.
Trump u međuvremenu ne gleda ka Balkanu. Bavi se tribljenjem svoje avlije prema krilatici America first. Zaokupljen idejom Rivijere Gaza, protjerivanjem migranata i gašenjem USAID-a, sigurno nema vremena da još gleda i Dodikove dnevnopolitičke performanse. Laktaški vožd odlučio je da iznova imitira poteze američke administracije, kao i onomad, ranih 2000ih kada ga je Madlin Albright ustoličila kao neprikosnovenog vladara lijevodrinskih Srba. Što majmun vidi, to majmun radi.
Svojim nokautiranjem USAID-a, Trump je potpirio plamen republičkosrpskog slobodarstva, pa je shodno tome i Dodik odlučio da učini isto, tako što će zabraniti ili opstuisati rad mnogim nevladinim organizacijama finansiranim iz sada uskraćenih sredstava američke agencije za pomoć.
Zanimljivo je da traktordžijski šampion svu odgovornost prebacuje na saradnikr. Tako će pecanjem demona rukovoditi Miloš Bukejlović - ministar (ne)pravde Republike Srpske. To je isti onaj mlađani, zalizani lovac koji stoji i iza zakona o kleveti.
Na ovaj način, Dodik će u slučaju bilo kojeg, eventualnog procesa protiv njega moći da se izvuče, bacajući Bukejlovića na sudsku lomaču.
Za Goricom vodica...
Postoji vrlo izgledna mogućnost da Srpska kuća doživi istu sudbinu kao i srpski restoran Agape (takođe u vlasništvu najčednije srpske šćeri) - zatvaranje.
Tako bi srpska kuća svoj model ključ u ruke zamijenila varijantom ključ u bravu.
Naravno da se to neće dogoditi nakon što vlada revidira rad fondacije i ustanovi stvarno porijeklo sredstava, jer do takve promjene neće ni doći. Goričin NVO bi mogao nestati upravo zbog izdašnog seta sankcija OFAC-a.
Za goricom vodica, na vodici Gorica, botoks lice umiva.
