Kada izvršna vlast sebi piše propise koji joj osiguravaju dodatni prihod, a zatim ih usvaja bez javne rasprave i bez poimenične objave korisnika, to nije administrativna tehničnost. To je sistemski problem koji direktno pogađa svakog poreskog obveznika Unsko-sanskog kantona. Problem koji ima ime — zapravo, četrnaest imena.

Uredba Vlade Unsko-sanskog kantona o naknadi za sjednice Kolegija premijera usvojena je 3. oktobra 2025. godine. Vlada ju je usvojila tiho, formulirala apstraktnim kategorijama funkcija umjesto konkretnih imena i nastavila dalje — kao da se ništa posebno nije desilo. A desilo se. Desilo se to da je 14 javnih dužnosnika i službenika, koji već primaju jedne od najviših plata u kantonu, sebi odobrilo dodatnih do 1.000 KM mjesečno — za prisustvo sjednicama koje su sastavni dio posla za koji se već plaćaju.

Uredba, datum i sve što uslijedi

Tačan datum je važan. Vlada USK usvojila je predmetnu Uredbu 3. oktobra 2025. godine. Od tog dana do danas, 28. marta 2026. godine, proteklo je tačno pet mjeseci i 25 dana — praktično šest punih radnih mjeseci. U tom periodu, prema pretpostavci da se Kolegij premijera sastajao svakog drugog radnog dana — što je umjeren, a ne ekstremni scenario — ukupno je održano oko 60 sjednica.

Svaka sjednica koštala je poreskog obveznika 1.400 KM — po 100 KM za svakog od 14 članova Kolegija. Procijenjeni ukupni trošak od stupanja Uredbe na snagu do danas: 60 sjednica × 1.400 KM = 84.000 KM.

Osamdeset i četiri hiljade konvertibilnih maraka — iz budžeta koji se puni porezima, doprinosima i nametima radnika realnog sektora ovog kantona.

Koliko svaki član kolegija zaradi po ovom osnovu

Matematika je jednostavna i zato toliko ubojita. U toku jednog kalendarskog mjeseca s 20 radnih dana, uz pretpostavku da se Kolegij premijera saziva svakog drugog radnog dana, to znači 10 sjednica mjesečno. Naknada po članu iznosi 100 KM po sjednici.

Svaki član Kolegija po ovom osnovu prima: 100 KM × 10 sjednica = 1.000 KM mjesečno.

Pored osnovne plaće koja za premijera i ministre prema dostupnim podacima prelazi 5.000 KM, svaki korisnik ove naknade može računati na dodatnih 1.000 KM svaki mjesec — isključivo za prisustvo sjednicama koje, u prosjeku, ne traju duže od jednog sata.

Radi poređenja: prosječan radnik u realnom sektoru Unsko-sanskog kantona za puni radni mjesec od 160 sati rada zarađuje maksimalno oko 1.400 KM. Član Kolegija zarađuje dodatnih 1.000 KM za 10 sati prisustva sjednicama — bez jednog minuta prekovremenog rada, bez posebnog zadatka i bez ijedne obaveze koja ne bi ionako bila dio opisa radnog mjesta.

Drugačije rečeno: za deset sati sjedenja u Kolegiju, svaki ministar prima iznos koji prosječnom radniku nedostaje samo 400 KM da bi dostigao cijelu svoju mjesečnu plaću. A uz to prima i svoju redovnu ministarsku plaću od više od 5.000 KM.

Ovo su četrnaest lica koja primaju naknadu iz vašeg budžeta:

1. Mustafa Ružnić, premijer Unsko-sanskog kantona,
2. Adnan Habibija, ministar unutrašnjih poslova,
3. Almir Zulić, ministar za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida,
4. Danko Jakšić, ministar finansija,
5. Denis Osmankić, ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta,
6. Edvin Odobašić, ministar za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša,
7. Edvin Alijanović, ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva,
8. Samra Mehić, ministrica privrede,
9. Sanela Zećirević, ministrica pravosuđa i uprave,
10. Štefica Grgić, ministrica zdravstva, rada i socijalne politike,
11. Mersiha Tahirović, sekretar Vlade USK,
12. Asija Filan, sekretar Ureda za zakonodavstvo Vlade USK,
13. Elvis Beganović, sekretar Ureda za zajedničke poslove Vlade USK,
14. Snježana Zulić, viši referent u Kabinetu premijera.

Uredba donesena 3. oktobra 2025. — šest mjeseci javnost nije znala

Jedan od najzabrinjavajućih aspekata ove afere nije samo sadržaj Uredbe, nego i forma njenog donošenja i primjene. Uredba je usvojena 3. oktobra 2025. godine. Nije bila predmet javne rasprave. Nije bio organiziran nikakav oblik konsultacija s predstavnicima civilnog društva, sindikata ili stručne javnosti. Nije objavljen poimenični popis korisnika — ni tada, ni u šest mjeseci koji su uslijedili.

Za to cijelo vrijeme, naknada se isplaćivala. Svake sjednice. Svakom od 14 članova Kolegija. Iz budžeta koji se puni porezima i doprinosima radnika koji, u prosjeku, za isti taj novac rade cijeli radni dan.

Ukupan procijenjeni iznos isplaćen od stupanja Uredbe na snagu do danas iznosi oko 84.000 KM. Taj iznos nije objavljen. Nije saopšten javnosti. Nije dostupan u pregledu izvršenja budžeta koji bi svaki poreski obveznik mogao jednostavno i lako pregledati. Dobijen je računanjem — jer Vlada nije imala namjeru da ga sama ponudi.

Socijalni jaz koji ova odluka oslikava

Prosječan radnik u realnom sektoru Unsko-sanskog kantona zarađuje maksimalno oko 1.400 KM za puni radni mjesec — 160 sati rada, pet dana sedmično, bez slobodnih dana, bez sjedničkih bonusa, bez privilegija izvršne vlasti. Taj radnik ujedno plaća porez i doprinose koji punjuju kantonalni budžet — isti onaj budžet iz kojeg se finansira naknada za Kolegij.

Naknada od 1.000 KM koju svaki član Kolegija prima za deset sati prisustva sjednicama u toku jednog mjeseca iznosi 71,4 posto prosječne plaće tog radnika. Za deset sati nasuprot 160 sati. Za koordinacijske razgovore nasuprot fizičkog ili stručnog rada. Za ljude koji već primaju više od 5.000 KM nasuprot onih koji jedva preživljavaju s 1.400 KM. Ovo nije samo pitanje iznosa. Ovo je pitanje vrijednosnog kompasa jedne vlade koja bi trebala raditi za sve građane, a ne samo za one koji sjede za njenim stolom.

Umjesto zaključka: novac ima lice

Apstraktne brojke lako se zaboravljaju. Imena — teže. Zato su važna. Zato ih objavljujemo.

Mustafa Ružnić, Adnan Habibija, Almir Zulić, Danko Jakšić, Denis Osmankić, Edvin Odobašić, Edvin Alijanović, Samra Mehić, Sanela Zećirević, Štefica Grgić, Mersiha Tahirović, Asija Filan, Elvis Beganović i Snježana Zulić — ovo su četrnaest lica koja od 3. oktobra 2025. godine primaju naknadu od 100 KM po sjednici Kolegija premijera. Lica koja su, prema konzervativnoj procjeni, za pet i po mjeseci podijelila između sebe oko 84.000 KM javnog novca za prisustvo sjednicama koje su dužna odrađivati bez ikakvog bonusa.

Novac je javan. Budžet je javan. Dužnosnici su javni. Samo su im — sve do danas — imena ostala skrivenima.

Sada znate ko su. Ostatak je na vama — kao glasačima, poreznim obveznicima i građanima koji ovu vlast finansiraju svakog mjeseca, tiho i bez bonusa.