Čim je nesretni rat završio, ubrzo se ponovo počela forsirati priča o religijama, nacijama, Muslimanima, Srbima i Hrvatima. Udari su dolazili sa svih strana, a u svemu tome posebno se istakao jedan mladi političar – Milorad Dodik. On je brzo shvatio kako narod funkcioniše i počeo se voditi starim političkim principom "zavadi pa vladaj".



Tako je krenula priča o navodnom umanjivanju značaja Republike Srpske od strane Sarajeva kako često kaže Mile "političkog Sarajeva", a Dodik je svoju političku agendu sve više bazirao na ideji secesije – odvajanju Republike Srpske i njenom eventualnom pripajanju Srbiji. Takav narativ mu je donio veliku podršku među biračima, koji su prihvatili njegove ideje i viziju.



Mediji su brzo prepoznali da priče o otcjepljenju, referendumima i Danu Republike Srpske prodaju vijesti, pa su naslovne strane bile preplavljene Dodikom. Time su ga, paradoksalno, samo dodatno jačali , njegova popularnost je rasla, iz godine u godinu a on je postajao sve agresivniji. Poznato je koliko često vrijeđa novinare, posebno one iz Federacije.

I dok su mediji nastojali razotkriti njegove greške, on je politički samo jačao. Sjetimo se Federalne televizije i emisije 60 minuta s Bakirom Hadžiomerovićem – tada je gledanost bila na vrhuncu. Sada sličnu ulogu igra Face TV sa Senadom Hadžifejzovićem. Iako ti mediji forsiraju istinu, ona u Republici Srpskoj često proizvodi kontraefekat – Dodik dobija preko 300.000 glasova, a njegov rejting nastavlja rasti.

Ovakva politika dovela nas je do tačke gdje vlast u RS-u sebe doživljava kao državu – obračunava se s neistomišljenicima, oduzima imovinu, hapsi i nameće vlastite zakone mimo onih Bosne i Hercegovine. Stvara se država unutar države. Vrijeme je da država pokaže snagu i zaustavi svakoga ko je ugrožava!