“Kazniti Iran”: Saudijska Arabija i UAE sve bliže podršci američko-izraelskom ratu

Saudijska Arabija je Sjedinjenim Američkim Državama omogućila širi pristup novim vojnim bazama, ali analitičari upozoravaju da bi uključivanje u ofanzivne operacije moglo otvoriti niz nepredvidivih i rizičnih posljedica.

Početkom mjeseca, visoki zvaničnik američkog Ministarstva odbrane Elbridge Colby razgovarao je telefonom sa saudijskim ministrom odbrane Khalidom bin Salmanom, koji je ujedno brat i bliski savjetnik prestolonasljednika Mohammeda bin Salmana. U tom trenutku iranski napadi na američke baze u Zaljevu su se intenzivirali, a SAD-u je bio potreban proširen pristup i dozvole za prelete. Saudijska Arabija je pristala otvoriti zračnu bazu King Fahd u Taifu američkim snagama, prema navodima više zapadnih i američkih zvaničnika.

Ova baza ima strateški značaj jer je udaljenija od iranskih dronova tipa Shahed u odnosu na bazu Prince Sultan, koja je više puta bila meta napada. Taif se nalazi i blizu Džede, ključnog logističkog centra na Crvenom moru, posebno otkako je Iran faktički preuzeo kontrolu nad Hormuškim moreuzom.

Sadašnji i bivši američki zvaničnici ističu da bi Džeda mogla imati presudnu ulogu u održavanju američkih vojnih operacija ako dođe do dugotrajnog sukoba s Iranom. Hiljade američkih vojnika već su na putu prema regionu iz istočne Azije.

Odluka Saudijske Arabije da proširi pristup bazama ukazuje na promjenu u pristupu ove zemlje, kao i nekih drugih zaljevskih država, prema američko-izraelskom ratu protiv Irana. Prema riječima zapadnih zvaničnika, raspoloženje u Rijadu sve više ide ka podršci SAD-u kao načinu da se Iran kazni zbog napada.

U međuvremenu, redovni telefonski razgovori između Donalda Trumpa i saudijskog prestolonasljednika dodatno ukazuju na intenziviranje saradnje. Ujedinjeni Arapski Emirati također su poručili da su spremni na dugotrajan sukob, čak do devet mjeseci, bez pritiska na Washington da ga brzo okonča.

Ipak, stavovi unutar Zaljeva nisu jedinstveni. Saudijska Arabija, UAE i Katar su ranije pokušavali odvratiti Trumpa od napada na Iran i insistirali da se njihove teritorije ne koriste kao polazne tačke za napade. Uprkos tome, upravo su ove zemlje pretrpjele najveće posljedice rata.

UAE je presreo stotine balističkih projektila i dronova, dok je Katar pretrpio jedan od najtežih napada, uključujući udar na gasnu infrastrukturu u Ras Laffanu, što će imati dugoročne posljedice po proizvodnju.

Pojedine države, poput Omana, optužuju Izrael da je obmanuo SAD i uvukao ih u sukob koji ne donosi jasnu korist. Istovremeno raste nezadovoljstvo zbog ograničene sposobnosti SAD-a da zaštiti svoje saveznike, uključujući nedostatak sistema protivzračne odbrane i napade na američke baze u regionu.

Saudijski ministar vanjskih poslova Faisal bin Farhan optužio je Iran za ozbiljne napade i prijetnje regionalnoj stabilnosti, naglašavajući da Rijad zadržava pravo na vojni odgovor. Iako nijedna zaljevska država nije željela rat, njihov pristup se mijenja kako sukob traje.

Analitičari ističu da se u Zaljevu pojavljuju podjele: Saudijska Arabija i UAE sve više smatraju da ne mogu dugoročno koegzistirati s tvrdolinijaškim režimom u Iranu, posebno zbog njegove sposobnosti da blokira Hormuški moreuz i destabilizira region.

Istovremeno, mnogi u regionu rat vide i kao pokušaj Izraela da proširi svoj utjecaj. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu čak je predložio izgradnju novih naftovoda kroz arapske zemlje prema Izraelu, što bi toj državi dalo kontrolu nad energetskim izvozom.

Stručnjaci upozoravaju da zaljevske monarhije balansiraju između odvraćanja Irana, odgovora na američke zahtjeve i pokušaja smirivanja sukoba. Ne žele biti zapamćene kao strane koje su se svrstale u rat protiv susjedne islamske države.

Ipak, iranski napadi smatraju se ozbiljnim kršenjem suvereniteta, a mnogi tvrde da su sve granice sada pređene. Uprkos pritiscima SAD-a da se uključe u ofanzivne operacije, Saudijska Arabija pokušava izbjeći direktno uplitanje, zadržavajući fokus na diplomatiji i odvraćanju.

Stručnjaci upozoravaju da bi direktni napadi na Iran mogli izazvati lančanu reakciju i dodatnu eskalaciju. Iran je pokazao sposobnost preciznih udara i nije izoliran, uz podršku saveznika poput Rusije i Kine.

Zaljevske države su svjesne da njihove vojske ne mogu značajno promijeniti vojni balans, te da bi simbolični napadi mogli izazvati dodatne odmazde. Međutim, veći pristup američkih snaga saudijskim bazama mogao bi imati strateški značaj, posebno ako bi američko zrakoplovstvo djelovalo iz bližih lokacija poput Dhahrana.

U narednoj fazi, fokus bi mogao biti na Hormuškom moreuzu, kroz koji prolazi oko 20 posto svjetske energije. Iako postoji mogućnost zajedničkih odbrambenih mjera, zaljevske države zasad izbjegavaju poteze koji bi dodatno destabilizirali globalno tržište.

Zaključno, iako je okončanje rata i dalje poželjna opcija, sve više se razmatra potreba za stvaranjem dugoročnog sistema odvraćanja nakon sukoba — bez potpunog ulaska u rat, ali uz jasne poruke Iranu.