Kako su mladi Sarajeva ustali na proteste povodom tragične smrti mladog Erdoana, ponukani time, mladi Mostara konačno se bude.
Tim povodom, prenosim njihovo službeno saopštenje za Plenum Instagram stranice dosta.je.mostar


"Mostar se ne budi danas. Mostar je budan odavno. Samo je predugo bio tih.

Predugo smo gledali kako se problemi guraju pod tepih, kako se odgovornost razvodnjava do tačke da više niko nije kriv, kako se svaka tragedija svede na par izjava i jedno saopštenje. Predugo smo slušali da “nije vrijeme”, da “ne treba dizati tenzije”, da “sistem radi svoj posao”. A ljudi su i dalje stradavali, infrastruktura je i dalje propadala, a povjerenje je nestajalo.
Istina je jednostavna;ogromna većina građana Mostara misli isto. Ljudi žele red. Žele sigurnost. Žele da znaju da će, ako se desi propust, neko za to odgovarati. Ali godinama je mala, glasna manjina (uz podršku političkih interesa) uspijevala da predstavi drugačiju sliku. Da nas podijeli. Da svaku inicijativu pretvori u etničku ili stranačku priču. Da sačuva pozicije, dok se suštinski ništa ne mijenja.

Ovo što se danas dešava nije politički projekat. Nije hir. Nije prolazni bijes. Ovo je granica do koje su ljudi došli. Ovo je trenutak kada savjest postane jača od straha.
Mostar nisu dvije strane. Mostar nisu obojene linije i etikete koje nam lijepe trideset godina. Mostar su ljudi koji žive jedni pored drugih, rade zajedno, šalju djecu u iste škole, stoje u istim redovima i brinu iste brige. Godinama nas uvjeravaju da smo suštinski različiti, a istina je da nas najosnovnije stvari spajaju, a to su želja za sigurnim životom, dostojanstvom i pravdom.
Ovi protesti nisu protiv bilo koje nacije, vjere ili političke opcije. Oni su protiv neodgovornosti. Protiv sistema u kojem se greške relativizuju, u kojem se imena odgovornih zamijene opštim formulacijama, u kojem se sve zaboravi čim se kamere ugase.

Podrška Sarajevu nije stvar geografije. Kada se dogodi tragedija, svi osjetimo isti strah jer znamo da se to moglo desiti bilo gdje. To nije “njihov problem”. To je pokazatelj stanja u kojem svi živimo. Ako sistem zakaže tamo, može zakazati ovdje. I obrnuto.
Mostar danas izlazi na ulicu ne da bi se dijelio, nego da bi pokazao da postoji nešto iznad svih podjela, a to je naravno vrijednost ljudskog života. Ne tražimo privilegije. Ne tražimo sukob. Tražimo jasnu, imenovanu i stvarnu odgovornost za svaki propust koji je doveo do tragedije. Tražimo da sigurnost ne bude luksuz, nego standard.
Ako je ovo buđenje, onda je to buđenje dostojanstva. Buđenje generacije koja ne želi da joj djeca odrastaju u sistemu u kojem je normalno da niko nikada nije kriv. Buđenje većine koja je shvatila da šutnja više nikome ne koristi.
Mostar ne traži podjele. Mostar traži odgovornost.
I ovaj put, taj glas se neće tako lako utišati."