Peti maj - Dan sjećanja na ubijenu djecu opkoljenog Sarajeva.

Opsada Sarajeva počela je 5. aprila 1992. godine, a završena je 29. februara 1996. godine. Trajala je 1.425 dana. Tokom najduže opsade jednog grada, u modernoj historiji ratovanja, ubijeno je 1.601 dijete. Toliko ugašenih snova – bez povratka. Mnogo ranjenih i još mnogo onih, koje će do kraja života pratiti sjena preživljenog rata.

2019. godine donijeta je odluka da se 5. maj obilježava kao Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva.

Snaga, optimizam, hrabrost. Obrazovni sistem je funkcionisao jer, znanje se ne može ukrasti. U podrumima, garažama, privatnim stanovima, ali časovi su se održavali. Učitelji i nastavnici su podučavali, ali i okupirali dječiju pažnju, kako bi djeca lakše podnijela zlo koje se svakodnevno dešavalo oko njih. U hladnoći, vlagi, često i gladi, čule su se pjesme i smijeh, jer, iako u mračna četiri zida, dječija radost se nije dala savladati.

Snajperi i granate. Konstantni napadi i strah – to je bilo ratno djetinjstvo. Djeca su ubijana u igri, na putu do škole, u svojim domovima, ispred svojih zgrada. I opet pitanje - zar može dijete smetati ikome – servira se i danas. Mladi životi nisu barijera dolasku do političkih ciljeva i obračuna. Muk – uvijek je glasnija ona druga strana. Opet svijet gleda ubijanje, kao što je gledao Sarajevo devedesetih godina. Prepušteni sami sebi, napadnuti građani Bosne i Hercegovine snalazili su se i izgradili sebi život u opkoljenom gradu. Učenje, igra, dok se svakog trenutka iščekuje pad grada, ali i države. U toj takvoj igri izgubili su živote i nikada neće znati kako je to živjeti u miru, pa makar i ovom današnjem.

I pored brojnih dokaza i svjedočenja, optužnice od strane Tužilaštva Bosne i Hercegovine nisu podignute, kao ni od strane kantonalnih tužilaštava kojima je prebačen u nadležnost dio predmeta.

Tokom opsade Sarajeva, nad djecom su počinjeni svi akti koji se mogu podvesti pod genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja međunarodnog prava. Zločin za koji niko nije odgovarao.

Bez kazne, bez povratka – ostaje sjećanje i opomena.