I tako, danas je bio (još uvijek traje) Svjetski dan prosvjetnih radnika - učitelja, nastavnika, profesora, odnosno učiteljica, nastavnica, profesorica. Lijepo da postoji i da se obilježava. Ne asocira me na neki lijep “praznik”, osim što tad posebno pomislim nešto kao: Ma nije ni njima la'ko. Mnogi, ako ne svi, svakog dana imaju borbe da problematičnim situacijama, bilo da su povod djeca/učenici ili roditelji/naučnici.

U moj vakat su roditelji bili ti koji se zabrinu ako do njih dođe neki loš haber radi nediscipline, izostanaka, loših ocjena… Danas uposlenici škola boje da li će dobiti neke prijeteće poruke/pozive/mailove/posjete, od roditelja. Žale se na žalbe prosvjetnika, žale se na ocjene, pa ako se dijete opomene ili ne daj Bože kazni - da izađe pred tablu i objasni šta se dešava ili bude ispitano o nečemu što su uredno radili, prešli, učili… Bože, odmah su svi protiv njihovog djeteta, pa i kosmos! Jašta.

Teatralno dolaze po djecu, ulaze u hol, dignutih obrva se penju uz stepenice, kucaju na vrata da oni objasne šta je i kako tačno bilo - iako oni nisu bili prisutni na času, na odmoru, u hodniku… Ali oni znaju! Treba vjerovati djetetu, ali i u takvom odnosu povjerenja, treba znati biti objektivan. Jeste teško, znam i sama, ali trudim se. Smatram uspjehom što nikada ne kažem: Moje dijete nije i ne bi nikada… Naježim se. Toga je najviše, nažalost. Garancija za to ne postoji.

Djeca u školi provedu dobar dio dana, pa makar budimo malo više saburli. Znamo kako i sami izgubimo kontrolu i živce uz jedno, dvoje, troje, a ne 10 puta više djece na jednom mjestu, u učionici - 30 ako vrsta odgoja, karaktera, običaja, ma svega…

Istina je da ima izuzetaka i loših radnika u ovoj struci, kao i u svakoj, ali većina je tu jer voli i zna raditi taj posao - pa budimo malo više realniji, objektivniji i normalniji. Mislim i na informacije (1 na 1), roditeljske sastanke ili bilo kakva druga obraćanja.

Imam dvoje osnovaca i toliko toga se naslušah i nagledah u ovih nekoliko godina, da ne bi bilo suvišno da ovaj dan postane sedmični dan za suzbijanje problematike koju na kraju manje izazivaju djeca, a više, mnogo više roditelji.

Sretan ovaj dan i nek’ se vrati vakat strahopoštovanja prema onima koji to zaslužuju, a ne neozbiljnost, nepoštovanje, omaložavanje stručnih osoba koji nam djecu na oku drže, većinu dana - ako ništa drugo.

Dao Bog bolje i sigurnije obrazovanje u svakom segmentu.