Historija i razvoj rudnika
Kop Vihovići nalazi se u naselju Vihovići, na sjevernom rubu Mostarske kotline.
To je lokacija nekadašnjeg rudnika mrkog ugljena koji je kroz desetljeća imao značajan uticaj na lokalnu ekonomiju.
Srž rudnika počela je djelovati još u 19. stoljeću, a modernija eksploatacija bila je intenzivirana od početka 20. stoljeća. Procjenjuje se da su između 1919. i 1991. godine iz tog rudnika izvađene velike količine ugljena (otprilike oko 11 miliona tona), te je bio važan izvor energije i zapošljavanja za Mostar i okolinu.
U 1963. godini otvoren je površinski kop Vihovići kao nastavak eksploatisanja nakon zatvaranja dubinskih jama, a tokom vremena kop se širio i postao dominantna lokacija za eksploataciju uglja do početka devedesetih.

Rad na kopu prestao je pred početak agresije na BiH i rudnik je ostao napušten bez potpune sanacije površinskih i podzemnih prostora.

Napuštanje kopova
Napuštanjem kopova došlo je do niza ekoloških problema.
Pa tako, na mjestu nekadašnjih rudarskih jama formiralo se umjetno kopovsko jezero čiju su površinu i dubinu ponajviše odredile podzemne vode i prestanak eksploatisanja.
Jezero može dostići dubinu i do 35 metara i površinu od nekoliko hiljada kvadratnih metara.
Zbog dugogodšnje neuređenosti, mjesto je tokom i nakon rata postalo i neformalno odlagalište otpada, uključujući komunalne i industrijske ostatke, čime su se povećale zabrinutosti za okoliš i opasnost za podzemne vode te samu rijeku Neretvu.
Također su zabilježeni problemi stabilnosti terena, nepravilnog zbrinjavanja otpada i rizika od otvorenih žarišta uglja koja mogu loše utjecati na zrak i tlo.

Nakon agresije na BiH
Tokom rata 1992. - 1995. napušteni rudarski lokalitet nije službeno radio. Umjesto toga, površinski kop i jezero su često bili korišteni kao neformalno odlagalište otpada, što je dodatno povećalo ekološki izazov.
Rat je također doveo do velikih ljudskih gubitaka u Mostaru.
Pa su tako nakon rata, institucije radile na pronalaženju, identifikaciji i ekshumaciji tijela žrtava iz masovnih i pojedinačnih grobnica diljem Hercegovine.
Ukratko, nakon rata kop je slabo korišten, osim za odlaganje otpada no ono što stanovništvo zabrinjava je svakodnevno odlaganje otpada.

Masovna grobnica
Nakon rata, lokalitet je postao predmet ozbiljnih istraga zbog sumnje da se u kopovskom jezeru mogu nalaziti posmrtni ostaci žrtava iz rata.
15.11.2022. godine, Institut za nestale osobe BiH započeo je pretragu jezera u Vihovićima pod sumnjom da se tamo nalazi masovna grobnica sa ostacima od oko 80 do 100 ubijenih Mostaraca iz 1993. godine.
Pretraga je otežana jer je vidljivost u vodi vrlo slaba, a dubina velika, zbog čega ronioci prvobitno nisu uspjeli jasno identificirati ništa na dnu.
Kako i sami ronioci ističu, na dubini od petnaestak metara nisu mogli vidjeti gotovo ništa, te su ruke koristili kao glavni oslonac.
Institucionalne službe, uključujući SIPU i Institut za nestale osobe, razmatraju isušivanje jezera kako bi nastavili ekshumaciju i provjeru sumnji.
Prema dostupnim informacijama, rad je još u oku, bez javno potvrđenih službenih rezultata o pronalasku tijela.

Rudnik uglja je imao i savršeno osposobljen sistem kojim su se podzemne vode okretale ka Neretvi.
No prestankom rada rudnika, izmjerene su toksične količine kako u podzemnim vodama tako i u tlu oko njih.