Ne da se usranom do potoka:

Ni po povratu sa napornog puta iz ruske prestonice, Milorad Dodik nije uhvatio oduška u bijegu od policijskih agencija. Ovog puta su mu dohakali.

Službenici Državne agencije za istrage i zaštitu u ranim jutarnjim časovima u sklopu akcije kodnog naziva Disident uhapsili su Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske.

U obraćanju za javnost glasnogovornica SIPA-e, Jelena Miovičić kazala je kako su: U ranim jutarnjim časovima 1. aprila tekuće godine operativne radnje sa ciljem hapšenja, a u sklopu akcije kodnog naziva Disident na širem lokalitetu grada Laktaši proveli službenici Državne agencije za istrage i zaštitu u saradnji sa nezavisnim udruženjima lovaca i boćarskim klubom slabovidnih BK Grahovo, izvršene uspješno i bez žrtava, te da su tom prilikom uhapšena lica M.D. (66) i N.S.(58), obojica traženi prema centralnoj potjernici Tužilaštva BIH, ali se idalje traga za licem R.V. (61). Ovom prilikom zapljenjenja je veća količina rakije, prokrijumčarenih ikona ukrajinskog porijekla, desetine predmeta koje asociraju na glasačke kutije, ali i 20 komada tenderskih šatora na rasklapanje.

Prema informacijama iz povjerljivih izvora sa kojima raspolaže naša redakcija, policijska akcija započeta je otprilike dva sata iza ponoći kada su uniformisana lica opkolila bakinačku palatu dinastije Dodik. Isprva u istoj nisu zatekli nikoga, pa čak ni kućne ljubimce. Potom se začuo odzvanjajući bat koraka iz pravca špajza, da bi se kroz prozor na zadnjem kraju kuće specijalcima ukazao niko drugi do Milorad Dodik. Našli su ga sa prstima u pekmezu od prošlogodišnje zimnice.

Prema iskazima uznemirenih komšija, pokušao je da pobjegne kroz šljivik za rakiju, a potom se obreo u hektarima neobranog grožđa, odakle je nastavio da klopara ka obalama Vrbasa.

Navodi istražnih organa govore o organizovanom bijegu, jer je Dodika na rijeci čekala flota riječne mornarice Republike Srpske. Flota, sastavljena od čamaca na naduvavanje na kraju je poduvala, jer mehanizacija nije izdržala težinu admirala Stevandića.


Budući da mu nije uspjelo da pobjegne slivom Vrbasa, nastavio je da trči duž potkozarske ravnice. Hajka za odbjeglim Dodikom trajala je čitavu noć, sve dok ga pred sabah nisu sustigli specijalci iz SIPA-e.

Pred bjeguncem je osvanuo helikopter identičan njegovoj omiljenoj igračkici. U bunilu, shrvan od trčanja i straha, pričinilo mu se da je to upravo njegov djagi sjatki hejikoptej, njegov djagi sjatki hejikoptej spjasa. Ovog puta Mikoradove karte se nisu poklopile. Iz helikoptera su iskočili pripadnici uniformisane policije, kostima sličnih nindža kornjačama, kako bi u tri poteza oborili lice sa potjernice, te ga spakovali u helikopter.

Za našu redakciju o detaljima akcije govorio je jedan od specijalaca, čiji će identitet zbog prirode dužnosti koju obavlja ostati skriven. Naš tajni izvor, Naše duboko grlo, Naš Snowden iz Brezovog polja izjavio je: On (Dodik) ušao je sav nikakav. Mislim nije on toliko ušao, koliko smo ga mi ubacili. Prljav bože sačuvaj, zadihan, ona mu potkošulja ispala iz gaća. I kako sjedošmo, on je bio između mene i kolege, zaspa mi na ramenu. Taman što je onako fino zahrko, kad eto ti nas u Sarajevu. Kad se probudio odmah pita: Momc jel ovo Beograd ili Moskva?

(Očevidac: nosio je istu ovakvu bijeli potkošulju.)

Da Laktaši odavno nisu svjedočili ovakvim, trileroidnim scenama, govore i iskazi rijetkih očevidaca koji su se pred zoru zatekli u dvorištima i na ulicama ovog ko' bajagi grada.

Jedan od njih je i lokalni ribar, mladi Šulić Denis, koji je kao i obično lovio u mutnom, kada je u daljini ugledao čudnu figuru kako mu se primiče kroz maglu.


Vidim ja ide nešto bijelo ka meni. Sve se kontam reko nije polarni međed, jes da sam ja slab u tu geografiju, ali valjda je ovo Republika Srpska, a takih međeda kod nas nema. A možda je ipak Bosna i Hercegovina, nisam siguran. I sad trči to nešto, spustim ja štap, al ne vdim idalje šta je. Kad najednom pogledam ja i kad ono Mile. Moj Mile, moj šef Mile. Reko samom sebi, bježi Denise tako ti ušiju klempavih. I šta ću, zagazim do koljena u vodu i čučnem. Neka reko, da ne pokupe i mene.

U ranojutarnjoj šetnji, u trenutcima hapšenja našla se i slavna laktaška narikača Vulić Sanja. Snuždena od bola i pod snažnim naletima andrenalina, jedva je pristala da progovori za Plenum.ba.


Ja evo svako jutro, već 20 godina šetam ovuda. Ja ovakve scene užasa i strave nisam viđala ni u parlamentu, kad moram eto tako da se izarzim. Gledam pred sobom u mene trči snažna, muževna figura, tačno kada gledate to markantno tijelo, ono isijava snagu i vama nije jasno da li se radi o bogu ili Miloradu Dodiku. Ako njega hapse ovako, šta će tek nama ostalima da rade.

Iz vile na Dedinju emotivnom porukom putem platforme X oglasila se i Dodikova princezica, ćerka Gorica.


Bahata razmazena tatina cerka svim dusmanima porucuje da se mi Dodici ne predajemo olako! Tajo zelim da znas da se moimo za tebe i da se nadam da cemo uspjeti da prebrojimo sve tvoje milione, dok ne izadjes iz zatvora. Zivio moj tata Milorad Dodik, zivjela Republika Srpska🇷🇸💪

Od regionalnih lidera poruke podrške prvi su uputili predsjednici Srbije i Hrvatske, Aleksandar Vučić i Zoran Milanović.

Zoran Milanović se u obraćanju za novinare čudio kako je bosankohercegovačka javnost dozvolila ovakvo hapšenje.



Kreveljeći se pred govornicom na Pantovčaku, Milanović je iznio svoj stav:
Milorad Dodik, ma kakav on bio, ponavljam, ma kakav bio, on nije svako u toj zemlji. Nije on tamo neki japajakalo koji obija auta po Trešnjevci ili džepari starice u tramvaju, ne. On je ćovjek koji obnaša funkciju predsjednika entiteta. Stoga, ja fakat ne kužim, kak su Bosanci to dopustili. Mi to tako, u stvari ja dok sam bio premijer nisam tak radio. Doneseš zakon lijepo, kak bog zapovijeda, kao za Perkovića, lex Perković ili lex Dodik i amnestiraš ga od svega, a ne ovak divljački, varvarski, bosanski,ne .


Aleksansdar Vučić je, sa druge strane izjavio, uz mnogo ofucanih dramskih pauza, oblizivanja usana i namještanja naočala da hapšenje Dodika predstavlja:
Sledeću fazu. Lova na Srbe. Koji traje od devedesetih godina.
Prošloge veka (liz).



Policijska akcija Disident svakako će ući u sigurnosne udžbenike, o njoj će možda Netflix snimiti seriju, kao što je Narcos samo znatno zvučnijeg naslova NaKros, a ko zna ako se ručice u Parlamentu BiH slože, 1. april bi mogao postati nacionalni praznik, dan sjećanja na hapšenje Milorada Dodika.



Naravno, sve ovo je prvoaprilska šala. Mnogo, pa čak i previše smijeha nam nedostaje, dok Dodik srče votku i čačkalicom nabada slaninu na periferiji Moskve.
Moja malenkost i Plenum.ba žele svima koji slave - sretan 1. april.