Koliko mi je poznato na osnovu pregleda javno dostupnih objava i arhivskih dijeljenja u Bosni i Hercegovini, ove fotografije do sada nisu bile prisutne u domaćem javnom prostoru kao prepoznatljiva, citirana i provjerljiva građa. Riječ je o tri kadra iz 1936. godine, objavljena u časopisu Svijet u prilogu o Foči. Dvije fotografije nose potpise “Grob Hasan Nazira” i “Turbe Hasan Nazirovog sina Ibrahima”, a treća donosi “Glasovitu Aladža džamiju” kao vizuelni okvir istog mjesta i istog vremena. Upravo taj spoj, potpisani motivi i isti izvor, čini nalaz upotrebljivim za ozbiljan javni tekst.

U samom prilogu časopisa Svijet uz fotografije stoje jasni potpisi. Jedna fotografija je označena kao grob Hasana Nazira, druga kao turbe Hasan Nazirovog sina Ibrahima. U tekstu istog priloga navodi se da je Hasan Nazir podigao Aladža džamiju u XVI stoljeću, te se opisuje memorijalni okvir oko džamije, uključujući turbe i grob osnivača.

Fotografije su objavljene u periodu kada su memorijalni slojevi oko džamija bili dio vidljivog gradskog pejzaža, prije kasnijih razaranja, prekida i zaborava. Smatram da je javna objava ovakvih tragova itekako važna.

Mezar Hasana Nazira, potpis u časopisu Grob Hasan Nazira

Sama objava mezara i turbeta u jednom uglednom časopisu 1936. godine govori da su ti spomenici tada bili dovoljno poznati i prepoznatljivi da uđu u javni fotografski zapis. To je podatak koji vrijedi sačuvati.

Turbe Ibrahim-bega, sina Hasana Nazira, koji je preselio prije svog oca

Na kovčegu Ibrahim-bega u grobu nalazi se medaljon u obliku glave u obliku glave koji se zove Skopska medalja u Bosni i Hercegovini.

Natpis u grobnici je na arapskom jeziku, uklesan u kamen kaligrafijom celi sülüs. Tekst knjige je sljedeći:

“Neka pokojnik i oprošteni budu pomenuti.”

Šehid Ibrahim Bey bin Hasan Celebi

O Allahu, daj mu mir i blagoslov i daj mu mir.

Cemaziye'l-akhiri (...) i tis'a mieti

Od seobe proročanstva (...)"

U natpisu se Hasan Nâzır, osnivač Alaca džamije, pominje pod imenom Hasan Čelebi i podrazumijeva se da je njegov sin İbrahim Bey stradao u prvim danima mjeseca džumada al-akhira.

Zašto je ovo važno danas?

Aladža se u javnosti najčešće doživljava kao simbol arhitekture, ornamentike i duhovnog identiteta. Međutim, džamija nikada nije stajala sama. Uz nju je postojao memorijalni sloj, mezari, turbe, harem, i taj sloj je dio značenja, dio priče i dio kulturnog pamćenja. Ove fotografije vraćaju upravo taj sloj u središte pažnje, jer pokazuju da je uz Aladžu postojao jasno prepoznat memorijalni krug koji je 1936. godine bio dovoljno važan da bude fotografisan i imenovan.

To za bosanskohercegovačku javnost ima vrlo praktičnu vrijednost. Fotografija sa potpisom i bibliografijom stabilizuje pisane tragove i svjedočenja, donosi dokaz, ograničava proizvoljnost i omogućava da se o baštini govori ozbiljno, provjerljivo i u kontinuitetu. Posebno je značajno ovo čitati u savremenom trenutku, nakon obnove turbeta i kompleksa. Tada fotografije iz 1936. godine prestaju biti samo arhivski raritet, one postaju vremenski most koji pokazuje kako je taj memorijalni pejzaž izgledao prije razaranja i dugog perioda odsustva.

Turbe u haremu Aladža džamijed • Arhiva fotografija Machiela Kiela

Bosna i Hercegovina ima paradoks. Naslijeđe nam je prisutno u prostoru, ali često odsutno u dokumentaciji koja kruži javno. Zato ovakvi kadrovi imaju težinu: vraćaju vizuelni dokaz u priču o Aladži i Foči, posebno o njenom memorijalnom krugu. Turbeta i mezari nisu sporedni detalji uz džamiju, nego dio kulturnog pamćenja i lokalne topografije identiteta. Kada se izgubi slika, izgubi se i osjećaj stvarnosti, a onda predaja ostaje bez oslonca.

U tom kontekstu je smisleno podsjetiti i na starije putopisne opise Foče kao osmanskog šehera. Takvi opisi naglašavaju gradsku fizionomiju sa mahalama, baščama, čaršijom i snažnim pečatom džamija u urbanom identitetu. Aladža se u toj tradiciji izdvaja kao džamija izuzetne reputacije

Aladža džamija u Foči, fotografija iz istog perioda, 1936

Ko je bio Hasan Nazir, u mjeri nužnoj za ovaj tekst

Hasan Nazir je ime koje se u predaji, periodici i literaturi veže za vakuf Aladža džamije u Foči, a prilog časopisa Svijet iz 1936. godine ga eksplicitno predstavlja kao osnivača, odnosno podizatelja Aladže u šesnaestom stoljeću. Termin nazir u osmanskom administrativnom jeziku označava nadzornika, službenika koji vrši nadzor nad određenim prihodima i poslovima, što objašnjava zašto se uz ime često pojavljuje i službenički kontekst.

Ono što je već sada ključno, i što ne zavisi od kasnijih rasprava, jeste činjenica da su mezar Hasana Nazira i turbe njegovog sina Ibrahima imali vidljivo, imenovano mjesto u prostoru uz Aladžu, i da je taj odnos 1936. godine bio dovoljno jasan da bude zabilježen fotografijom i potpisom. Upravo tu vrijednost ovaj nalaz donosi. On omogućava da se o Foči i Aladži govori sa dokazom koji se može otvoriti, citirati i provjeriti, umjesto da se sve svede na neprovjerljivu predaju.

Izvor fotografija

Časopis Svijet, godina XI, knjiga XXII, broj 1, 4. juli 1936, str. 7, prilog „Foča“, digitalna kopija: https://library.foi.hr/dbook/cas.php?B=1&item=S00012&godina=1936&broj=22001&page=7&upit=d%C5%BEamija


Najava narednih tekstova i kompleta od deset fotografija
Ovaj tekst je prva objava iz istog broja časopisa iz 1936. godine. Slijede još dva teksta. Jedan će biti posvećen urbanim fotografijama Foče, džamijama i čaršijskim prizorima, a drugi fotografijama stećaka u okolini Foče. Ukupno će biti objavljeno deset fotografija iz istog izvora, uz jasne potpise i bibliografske podatke, kako bi građa ostala provjerljiva, citabilna i trajno upotrebljiva.