Odluka Vrhovnog suda Kosova da potvrdi zabranu nošenja hidžaba u školama izazvala je duboko razočaranje među muslimanima, ne samo na Kosovu, već i širom regije. Takva odluka nije samo administrativno pitanje, to je moralno i društveno pitanje koje zadire u pravo žene na vjeru, identitet i slobodu izbora. Hidžab nije „vjerski simbol“, kako ga skoro svi nazivaju, već vjerska obaveza i, prije svega, lični čin pokornosti Allahu. On ne predstavlja prisilu, već svjestan izbor muslimanke da živi u skladu sa svojom vjerom.

Kada se zabrani hidžab, ne uskraćuje se samo odjevni predmet, uskraćuje se pravo da žena bude ono što jeste. To je poruka da vjerska uvjerenja nisu poželjna ako se ne uklapaju u nametnute društvene norme. A takva poruka nije u skladu ni sa slobodom, ni s demokratijom, ni s osnovnim ljudskim pravima.

Ono što me posebno zabrinjava jeste i da se u Bosni i Hercegovini sve češće čuju glasovi koji hidžab posmatraju kao religijski simbol koji treba ukloniti iz državnih institucija, umjesto da ga prepoznaju kao izraz ličnog uvjerenja. Na taj način, i naše društvo opasno se približava situaciji koja se upravo dešava na Kosovu. Ako se taj narativ nastavi širiti, lako se može dogoditi da i naše društvo krene putem kojim je krenulo Kosovo.

Islam uči da nema prisile u vjeri, ali isto tako uči da svako ima pravo da slobodno ispoljava svoju vjeru. Zabranom hidžaba ne štiti se neutralnost, nego se stvara nepravda. Nijedna škola, institucija ili država ne bi smjela ograničavati vjersku obavezu. Hidžab ne umanjuje znanje, sposobnost ni dostojanstvo žene, naprotiv, on ga štiti i uzdiže.

Pokreti kojima svjedočimo u posljednje vrijeme dobar i dovoljan su znak da svijest u našem društvu raste i da borba za pravednost nije ograničena na jednu grupu.

Današnja odluka Kosova može sutra postati stvarnost i kod nas, ako ostanemo nijemi. Sloboda nošenja hidžaba mora biti zagarantovana kao osnovno ljudsko i vjersko pravo. Hidžab nije prepreka obrazovanju, već dokaz da vjera i znanje mogu i moraju ići zajedno.