Dok susjedne države sve češće pokreću inicijative za zakonsku zabranu simbola agresorskih vojski i totalitarnih ideologija, zadnji primjer Hrvatske, Bosna i Hercegovina i dalje se suočava sa duboko ukorijenjenim problemom veličanja ratnih zločina, zločinaca, genocida i fašističkih simbola.
Ova pojava nije marginalna niti izolovana prisutna je i u javnom prostoru, na zidovima gradova, sportskim događajima, pa čak i u političkom diskursu.
Pitanje koje se nameće jeste, ako postoje zakoni koji to zabranjuju, zašto se oni ne primjenjuju dosljedno?
Zakonski okvir
Bosna i Hercegovina formalno ima zakonske odredbe koje zabranjuju negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Visoki predstavnik Valentin Inzko je 2021. godine nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH, kojima se jasno propisuje da će osoba koja javno negira, opravdava ili umanjuje genocid, ratne zločine ili zločine protiv čovječnosti biti kažnjena kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Ove izmjene također zabranjuju veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca i javno podsticanje mržnje na nacionalnoj, etničkoj ili vjerskoj osnovi.
Međutim, zakon na papiru ne znači nužno i zakon u praksi. Politički otpor, institucionalna blokada i nedostatak procesuiranja doveli su do situacije u kojoj su kršenja zakona česta, a kazne vrlo rijetke ili nikakve.
Republika Srpska: negiranje genocida i simbolika koja vrijeđa žrtve
U Republici Srpskoj, negiranje genocida u Srebrenici i veličanje osuđenih ratnih zločinaca i dalje je prisutno u javnom prostoru.
Jedan od najpoznatijih primjera je slogan "Nož, žica, Srebrenica" , koji predstavlja otvoreno veličanje genocida nad više od 8.000 Bošnjaka ubijenih 1995. godine u genocidu.
Osim slogana, prisutni su i grafiti sa nacističkim simbolima i simbolima ekstremno desničarskih organizacija.
U Prijedoru su zabilježeni grafiti sa svastikom, simbolima neonacističkih organizacija poput Combat 18 i Blood and Honour, kao i poruke koje glorifikuju genocid.
Ovi simboli nisu samo vandalizam, oni predstavljaju i ideološku poruku i pokušaj zastrašivanja povratnika, ali i relativizacije ratnih zločina.
Zapadna Hercegovina: prisustvo ustaške simbolike
Slična situacija prisutna je i u dijelovima Zapadne Hercegovine, gdje su zabilježeni grafiti s ustaškim simbolima, uključujući slovo "U" i slogan "Za dom spremni", koji je bio službeni pozdrav fašističkog režima NDH.
Takvi simboli nisu samo historijski relikti, oni su savremeni politički i ideološki izrazi koji imaju potencijal produbljivanja etničkih podjela i veličanja režima odgovornog za masovne zločine.
U nekim slučajevima, ovi simboli se pojavljuju i kroz murale, grafite ili navijačku simboliku, čime postaju dio svakodnevnog vizuelnog prostora.
Društvo između zakona i stvarnosti
Bosna i Hercegovina se nalazi u paradoksalnoj situaciji: zakon zabranjuje veličanje ratnih zločina i genocida, ali društvo i institucije često ne reagiraju adekvatno. Razlog tome leži u političkim podjelama, nedostatku konsenzusa o prošlosti i činjenici da su ratne interpretacije i dalje dio političkih narativa.
Za razliku od država koje jasno zabranjuju totalitarne simbole kao dio suočavanja sa prošlošću, BiH još uvijek nije izgradila jedinstven institucionalni odgovor. Posljedica toga je normalizacija ekstremističke simbolike i poruka koje vrijeđaju žrtve i destabilizuju društvo.
Stoga, ne treba čuditi za sve učestalije šaranje Partizanskog groblja ili veličanje ratnih zločinaca, jer je to u zavisnosti od mjesta do mjesta, normalno.
Normalno je da se u udžbenicima uči prekrojena historija, da je Ratko Mladić heroj ili Slobodan Praljak.
Zakon postoji na papiru, no da li se dovoljno provodi, i ne baš.
Posljedicu toga imamo ne pronalazak osoba koje pišu te iste grafite ili nastavak veličanja zločinaca.
U posljednjim javnim obraćanjima, Milorad Dodik je koristio retoriku kojom Bošnjake označava pogrdnim i politički delegitimirajućim terminima, dovodeći u pitanje njihov nacionalni identitet i političku autentičnost.
Daria Kordića je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju 2004. godine pravosnažno osudio na 25 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti nad bošnjačkim civilima u srednjoj Bosni, uključujući njegovu političku odgovornost za zločin u Ahmićima 1993. godine.
Nakon što je odslužio oko dvije trećine kazne, odnosno približno 16 godina, pušten je na slobodu 2014. godine, a po izlasku iz zatvora dočekan je u Zagrebu, dok su mu kasnije organizovani javni dočeci i okupljanja podrške i u Mostaru i drugim sredinama sa većinskim hrvatskim stanovništvom u BiH, što je izazvalo snažne reakcije udruženja žrtava i dijela javnosti.
