Da je Srbin biti lahko, Srbin bi bio svako, je l’ tako?

U ponedjeljak, Republika Srpska je ostala bez predsjednika i premijera, što svakom poštenom Srbinu teško pada i najblaže rečeno, čini ga zbunjenim.

Nakon sedam godina, premijer Radovan Višković je dao neopozivu ostavku na mjesto premijera, iako je samo nekoliko sati prije toga izjavio: “Sve su to priče, pišu novine i mediji”.

Možete li zamisliti da je jedna takva osoba upravljala Republikom Srpskom?

Najtužnije je što će biti upamćen po svojim izjavama, kojih se ne bi postidio ni Grunf iz Alana Forda, a evo nekih:

• “Možda ne bih trebao kao predsjednik Vlade to da kažem, ali hoću kao čovjek da kažem da je korona virus izmišljen da bi se zaustavio privredni rast nekih zemalja koje su se u određenom momentu pojavile tamo gdje drugi smatraju da se ne bi trebale naći!”
• “Kad imate novac, onda svaki dan problem kući. Neko, ne daj Bože, na alkoholu, neko je na drogama, neko na ovom, neko na onom,... tuča, svađa, šta vama taj novac predstavlja – ništa!”
• “Mi pravoslavni vjernici, ali i druge koncesije!”

Istog dana, znači u ponedjeljak, Apelaciono odjeljenje Suda BiH odbilo je žalbu Milorada Dodika na odluku CIK-a kojom mu je oduzet mandat predsjednika manjeg bh. entiteta RS.

Milorad Dodik je sada (nešto kao) domaćin Republike Srpske, ali evo novog formalnog problema. Predsjednik Republike Srpske ima sljedeća ustavna i zakonska ovlaštenja i nadležnosti:

• Predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsjednika Vlade.
• Predsjednik Republike, predlaže kandidata za predsjednika Vlade u roku od deset dana od dana usvajanja ostavke, izglasavanja nepovjerenja ili prestanka mandata prethodnoj Vladi zbog raspuštanja ili skraćivanja mandata Narodne skupštine.

Da pojednostavim, ko će onda predložiti predsjednika Vlade?

Ali ni to nije sve, jer Milorad Dodik ne prihvata odluke sudova i neće da odstupi sa mjesta predsjednika Republike Srpske.

Naravno, to ne poštivanje odluka suda je selektivno, jer je Dodik ipak prisustvovao suđenju, žalio se na prvostepenu presudu i platio kaznu od oko 37 000,00 KM da ne ode u zatvor.

Pravi Srbin će vam to vrlo jednostavno objasniti: nelegalni CIK oduzeo mandat na osnovu presude neustavnog Suda BiH za nametnuto krivično djelo nelegitimnog visokog predstavnika koga Republika Srpska ne priznaje.

Jednostavno, zar ne? Pa i nije!

CIK je bio legalan, na zadnjim izborima, kada je SNSD pobjeđivao, iako je i tada bio nelegalan.

Sud BiH Republike Srpska uredno finansira, iako je nelegalan.

Što se tiče “turiste”, sa njim su se uredno sastajali mnogi iz opozicije koji sada kažu da je presuda Dodiku napad na institucije Republike Srpske.

Na kraju, ali ne manje zastrašujuće za svakog Srbina iz Republike Srpske, je činjenica da se u Srbiji bliži kraj vladavine Aleksandra Vučića i to ne baš demokratskim sredstvima.

Obezglavljeni i sa Srbijom koja se o svom jadu zabavlja, mi Srbi iz Republike Srpske tumaramo po mraku paranoje i teorije zavjere, nadajući se da će se pojaviti novi Bogom dan vođa koji će nas iz tmine, makar se on zvao i Draško Stanivuković, izvući.