Vrata marice su se zatvorila uz tresak lima. Eho krika u daljini. Šištanje suzavca. Naricanje rotacija. Tupi udarci pendreka o rebra. Noć koja ne može da zaspe nad Beogradom. Škripa kočnica koje ostavljaju šrafuru na asfaltu. Filip. Ime čovjeka iz mase koji krvavo - modar, našminkan podljevima leži u policijskom kombiju.
28. juna tokom Vidovdanskog protesta brutalnost MUP-a Srbije dostigla je nove dimenzije. Pređene su završne granice ljudskosti. 28. jun postao je novi 5. oktobar. Konačni saldo onih koje je država trajno unakazila idalje nije poznat.
Filip Petronijević, student beogradskog Elektrotehničkog fakulteta te vidovdanske večeri ubačen je u maricu i odvežen u nepoznatom pravcu. Ne dugo potom njegov telefon se gasi, a govorna pošta odbija pozive njegovih kolega koje su pokušale da ga lociraju. U svega par minuta njegov život je zamrznut. Smrvljen divljačkim stiskom diktature.
I dok su se komentari smjenjivali na haber kutijama, a analitičari atletski iskakali iz naftalina, Filipov glas tamo daleko, u dubinama mraka niko nije čuo.
2.7. pojavljuje se režimski spin. Kao i uvijek laž je brža od istine. Više javno tužilaštvo u Beogradu pravi presedan i izdaje saopštenje, u kojem navode da se dvadesetdvogodišnji momak samoubio, skokom sa petog sprata stambenog objekta.
Da li se Filip Petronijević sam samoubio ili mu je neko pomogao da se samoubije?
Čovjeka uvijek treba pogurati. Pogotovo onda kada vam istina koju bi eventualno mogao da kaže ne odgovara.
Istog dana u jednoj od Whatsapp grupa studenata u blokadi pojavljuje se apel za prikupljanje krvi.
Ako je vjerovati saopštenju tužilaštva (što toplo ne preporučujem) Filip je preminuo 2.7. oko 20 časova i 20 minuta, a tijelo je protuzakonito lišeno obdukcije.
Ko koga laže?
Prvo su se pojavile glasine, a par sati kasnije za njima je dotrčala i istina. Konačna, definitivna i bolna. Smrtonosni bilten realnosti naprednjačke Srbije.
Filip Petronijević preminuo je jučer (3.7.) što je potvrđeno oko 20 časova. Osnovna upotreba sata pokazuje da je istina došla čak 24 sata nakon saopštenja Višeg javnog tužilaštva.
Kao stvarni razlog smrti navodi se prekomjeran gubitak krvi usljed zadobijenih tjelesnih povreda.
Dvadesetdvogodišnji Filip tako je postao prva žrtva vidovdanskog lova na studente. Startni trofej u morbidnoj kolekciji Velikog lovca.
Zagrobna tišina:
Osim kolega studenata povodom smrti (čitaj ubistva) studenta ETF-a još se niko nije oglasio.
Predsjednik šuti.
Tužilaštvo šuti.
MUP šuti.
Tišina uvijek ispraća pokojnika.
Koliko još Filipa će biti potrebno kako bi srbijanska, regionalna, ali i evropska javnost naučila lekciju?
Ili još gore, ko je sljedeći Filip?
Heroj sa ulice o kojem ne znamo ništa.
Studenti u blokadi strahuju za sopstvene živote, dok njihova borba iz dana u dan postaje sve teža, sve surovija.
Dobro došli na Balkan, udobno se smjestite i uživajte u umiranju zbog istine.
Filipe počivaj u miru.
