Međunarodni je dan lubenice! Danas! Mislim, svaki dan je dan nekoga ili nečega i naravno da pojma nemamo šta se sve u svijetu slavi i obilježava pod raznim datumima (što je možda najzdravija varijanta za naš um) ali evo ovo obilježje me nešto baš dirnu, jer asocijacija nije kao nekada prije… Umjesto da nam izazove ah, izaziva gnjev.

Inače, lubenica je povrće, ali meni (kao i mnogima) je oduvijek bila voće i neka tako ostane, nikome ne šteti. Uvijek je bila pomisao na slatkoću, na način da se osvježimo i rashladimo tokom ljeta, na ćejf… ali to više nije i neće biti. Nikada više, jer je simbol Palestine, simbol bola, jada, tuge, jecaja, čemera, ubijanja oružjem ili glađu… Svaka košpica koja pada dok režem ili jedem lubenicu, pomisao je na jedno dijete kojeg više nema. Nema, radi rata ili gladi, a ta bi košpica možda bila spas. Ma više je i ne jedem, baš rijetko, kao da time eto pomažem…

Nije lubenica samo sada simbol Palestine i njene borbe godinama, već odavno. Nakon arapsko-izraelskog rata 1967. godine, kada je Izrael preuzeo kontrolu nad Gazom i Zapadnom obalom, na tim teritorijama je zabranio isticanje nacionalnih simbola, poput palestinske zastave i njenih boja! Tako su u Palestini počeli jesti kriške lubenice, a vremenom su nastala mnoga umjetnička djela i mnoge online varijacije objava koje evo pomognu da se nešto sazna i nauči više o lubenici kao simbolu, sinonimu, jakom značenju i poruci, osim da je jestiva! Toliko krije u sebi i svojim bojama.

Zamisli, kada u Palestini - gdje je zločin mahati zastavom Palestine u Palestini, ljudi jedu kriške lubenica kao prkos izraelskim trupama, ističući crvenu, crnu, bijelu i zelenu boje Palestine!

Hajde nek’ je sretan dan… Da, baš! 🇵🇸🍉