Napomena: Namjera ovog zapisa nije izazivanje moralne panike, senzacionalizma niti usmjeravanje negativnih komentara. Ovo je poziv na buđenje kolektivne svijesti. Nišani nisu korov, oni su kameni svjedoci trajanja bošnjačkog naroda. Korištenje sadržaja ovog saopštenja i priloženih fotografija dozvoljeno je isključivo uz jasno i vidljivo navođenje autora teksta i fotografije.

Neka bude zapisano: 30. juli 2025., Bihać

Na rubnom području grada Bihaća, tokom nekontrolisanog spaljivanja zaraslog zemljišta, otkriven je mezaristički kompleks koji, prema preliminarnim procjenama, datira iz 17. stoljeća. Lokalitet je do ovog trenutka bio u potpunosti izvan javnih registara i bez pravnog statusa. Nije bio evidentiran ni u arhivima Islamske zajednice, ni u dokumentima Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa Federacije BiH, niti u prostorno-planskim evidencijama Grada Bihaća i Unsko-sanskog kantona. Otkriće je rezultat slučajnih okolnosti, a cijena ovog događaja plaćena je trajnim oštećenjem više nadgrobnih spomenika.

Na licu mjesta zatečeni su nišani karakteristični za krajišku sepulkralnu arhitekturu ranog osmanskog perioda: stubaste forme s turbanima, pravilna orijentacija u pravcu Kible, tragovi ornamentike te ostatci ženskog turbeta, što ukazuje na poseban značaj lokaliteta u kontekstu duhovne i društvene organizacije tog vremena.

Paradoksalna činjenica da je otkriće rezultat neodgovornog čina pojedinca, a ne planskog i stručnog istraživanja nadležnih institucija, ukazuje na ozbiljan problem sistemskog nemara prema kulturno-duhovnoj baštini Krajine.

Nišani kao kulturno-historijski dokumenti

Nišani predstavljaju materijalne dokaze postojanja, vjere, jezika, pismenosti, društvene strukture i estetskih kriterija jedne zajednice. Svaki uništen nišan je nepovratno izgubljen dokaz o kontinuitetu života na ovim prostorima. Mezarja su najstariji arhivi na otvorenom, a njihovo zanemarivanje znači gubitak podataka koje ne mogu nadomjestiti ni pisani ni usmeni izvori. Nišan i mezar su vlasništvo merhuma do Sudnjeg dana i niko nema pravo da ga devastira, uzurpira i oštećuje.

Na ovom lokalitetu pronađena su tri nišana s jasno vidljivim hidžretskim godinama:

• jedan nišan iz 1057. H. (1635. godine),

• dva nišana iz 1163. H. (1741. godine).

Bihać je ušao u sastav Osmanskog carstva 1592. godine. Prema tome, možemo zaključiti da je najstariji nišan na mezarju postavljen 43 godine nakon osmanskog osvajanja Bihaća. Prema internim saznanjima i komparacijom sa ostalim starim nišanim iz naše arhive, ovo bi trebao biti najstariji nišan na bihaćkom području, službeno zabilježen i evidentiran. 390 godina ovaj nišan traje na ovom podneblju, sa pogledom na Bihać. Mezarje egzistzira na ovom području gotovo 4 stoljeća i svojom trajnošću je starije od Sjedinjenih Američkih Država i njenih gradova.

Ovakav događaj pokazuje krajnju ranjivost naše baštine kada se nalazi izvan institucionalnog vidokruga, bez zakonske zaštite, bez stručnog nadzora i bez javne svijesti o njenoj vrijednosti.

Zahtjev za hitnu institucionalnu reakciju

Građanska inicijativa „Krajiški+ nišani - višestoljetni fenomen Krajine“ ovim putem poziva i zahtijeva:

- od Grada Bihaća i Vlade Unsko-sanskog kantona: hitno mapiranje, evidentiranje i privremenu zaštitu svih napuštenih i neobilježenih mezarja na području Krajine, sa prioritetnom obradom ovog lokaliteta;
- od Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa FBiH: provođenje stručne procjene, datacije i kategorizacije mezarja kao kulturno-historijskog dobra od posebnog značaja;
- od Islamske zajednice u BiH: prepoznavanje i obnova vjerskog dostojanstva lokaliteta, uz saradnju s lokalnim džematima;

Lokacija mezarja se namjerno ne otkriva javnosti kako bi se spriječili neovlaštene posjete i dalja devastacija do uspostavljanja stručnih mjera zaštite i konzervacije.

Zaključna izjava

Ako mezarje mora izgorjeti da bi bilo viđeno onda društvo nije dostojno da se naziva čuvarom vlastite prošlosti. U zemlji koja je preživjela imperije i granice, gdje se pamćenje stoljećima prenosilo više u tišini nego u knjigama, nišan je pečat jednog života, jednog jezika, jednog hrabrog krajiškog naroda. On traži samo jedno: da ga ne zaboravimo, da ga ne pregazimo, da ga ne spalimo.

Ako nišani iz 17. stoljeća mogu nestati danas, bez traga, postavlja se pitanje: hoće li naši postojati sutra? Ako nema sistema koji će ih sačuvati, ako nema naroda koji ih obilazi, ako nema institucija koje znaju gdje su - tada pitanje više nije kada će nestati, nego da li smo mi ikada postojali.

Ovo otkriće nije povod za senzacionalizam, već za trezvenu, ozbiljnu reakciju. Ne tražimo da se kažnjava onaj koji je zapalio mezarje. On je to činio u neznanju. Njegov čin, iako destruktivan, otvorio je vrata jednom važnom otkriću. I zbog toga ovo nije priča o grešniku, nego o greškama koje pravimo svi zajedno.

Prikupili smo 200 fotografija sa ovog lokaliteta i desetine videosnimaka da se u cjelosti obuhvati lokalitet sa preostalim ostacima nekadašnjeg mezarja koje je zasigurno bilo jedinstveno i otporno u svakom smislu, preživjelo sve ratove unazad 3 stoljeća. Čini se da nije otporno na mir i dokonost.

Tražimo od Grada Bihaća, od Muftijstva bihaćkog, od Zavoda za zaštitu naslijeđa, od Vlade USK i svih nadležnih da prepoznaju ovo kao poziv, a ne optužbu. Želja nam je da se ovo ozbiljno shvati i konkretne stvari poduzmu, bez populizma i medijske promocije dok se ne riješi pravni status mezarja i njegova konzervacija i zaštita. U suprotnom, svima nam na dušu bilo.

Korištenje sadržaja ovog saopštenja i priloženih fotografija dozvoljeno je isključivo uz jasno i vidljivo navođenje autora teksta i fotografije.

Bihać, 30. juli 2025.

Građanska inicijativa „Krajiški nišani - višestoljetni fenomen”

https://www.facebook.com/KrajiskiNisani