Nakon što je gradonačelnik Banjaluke nekoliko puta zaustavljan i pretresan na hrvatskoj granici zbog velikosrpske propagande koju je širio po mjestima nekadašnje Republike Srpske Krajine srpski nacionalisti odlučili su da, još jednom u istoriji, izvrše napad na banjalučke Hrvate u oblasti, gle čuda, Republike Srpske (bez Krajine). Ovaj put napadnut je hrvatski konzul u Banjaluci.

Kao odgovor na hrvatski nacionalizam, koji je u formi neoustaštva ponovo krenuo da vrši teror nad Srbima u formi velikohrvatske ustaško-apologetske propagande, došao je velikosrpski neočetnički nacionalizam koji je nad Hrvatima sprovodio isto ono što i ustaše nad Srbima. Koja je razlika? Nikakva. Njegov simbol? Hrvatski konzul.

Stanivuković je rekao da osuđuje ovaj napad i da je Banjaluka grad zajedništva, tolerancije, mira i sigurnosti. Ipak, banjalučka stvarnost pokazuje drugačije: murali ratnim zločincima Mladiću, Mihailoviću, Đujiću i drugima i dalje stoje, kao i srpska trobojka koja je sve sem multietnička. Očigledno se radi o populizmu i licemjerstvu.

Nacionalizam se ne gasi nacionalizmom. Jedan nacionalizam hrani drugi. Da bi se borili protiv ovog zla koje dijeli narod i šalje ga u besmislene sukobe moramo propagirati internacionalizam, ravnopravnost i društvenu jednakost. A tada moramo početi čistiti prvo svoje dvorište da bi mogli suditi drugima. Multičetnička Banjaluka prvo mora očistiti svoje četništvo da bi kritikovala ustaštvo Zagreba.

Ipak, ovi besmisleni napadi pogoduju srpskoj i hrvatskoj buržoaziji i njihovim nacionalistima jer šireći sukobe i strah oni utemeljuju svoju profitersku vladavinu skretajući pažnju srpskih i hrvatskih radnika od životnih problema u kojima se zajedno nalaze.