Ništa se ovdje ne treba dodati, fotografije zaista sve kažu. Ipak, mora se ispoštovati broj minimalnog broja riječi potrebnih za objavu. Tipkat ću, onako, jer ove slike ljudi koji stavljaju rižu u plastične flaše i bacaju u veliko i duboko more u nadi da će ih voda odnijeti do onih koji umiru od gladi i ipak spasiti obrokom, nešto je što evo ne mogu ni zamisliti kao realnost. Samo pohvala, naklon, lekcija!

Takva ideja, želja, način i pokušaj za nešto što ima minimalne šanse da uspije!? Ne, nisam pesimista, ali iskreno… Poenta je u toj moći da to učiniš jer se nadaš - čudu, ali se nadaš. Umiru prvenstveno od rata koji sve i samo loše “daje”, pa evo ko iole preživi, ipak preživjeti ne može! Ne može jer ne da glad. U ovom vijeku, u ovom momentu, umiru od gladi…

Najiskrenije rečeno, znam da ne možemo ništa promijeniti jer ni nama nisu mnogi mogli pomoći prije 30 i više godina. Najveća ironija i tuga je što oni koji su i htjeli nisu mogli, kao evo što mi želimo sada, a ne možemo. I kao što mnogi mogu, ali neće. - kao što nisu ni nama!

Amin da svako zrno riže bude spas. More je sila, nikad se ne zna!