Ništa od povjerenja, ništa od povjerenja...
Nepoklanjajući pažnju nekim, nažalost nemogućim za nazvati lapsusnim, izjavama mislila sam da je to ispravan način imanja bilo kakvog odnosa prema tome. Neko je izabrao da o tome nešto i prozbori, neko da priupita za objašnjenje, neko da linčuje, a neko ni da klikne. I sve je meni to egal. Ali ono što mi nikako nije moglo proći ispod radara jeste ona sintagma „neprovjerena glasina“.
Glasina, zanimljivo poimanje. Neprovjerena, još zanimljivije…
Nekako mi je u svemu tome nezamislivo da u 21. vijeku, vremenu kada i da odete na pusto ostrvo do vas bi doprla neka informacija o tome šta se dešava u svijetu. Na primjer, možda će u vjetru doputovati do vas nekih čestica štetnih po zdravlje koje se oslobađaju iz bombi štetnih po živote stanovnika Palestine, Sudana, Jemena… Kažem možda, jer sve je to neprovjerena glasina, jel tako.
Provjereno je da coca-cola prehranjuje ogroman broj porodica svojih radnika. Isto tako i u fabrici naoružanja rade ljudi koji prehranjuju porodicu od proizvodnje istog.
Zamislite kada bi neko danas kazao da je „Sarajevo safari“ neprovjerena glasina. Odmah bismo pomislili „je li zdrava ova osoba“, „šta to bulazni“…Ne znam više ni sama što da mislim i zborim, svakim danom sam sve više izbezumljena jer nemam predodžbu o tome šta pravo da učinim kao čovjek, ljudsko biće, koje gleda sve te videosnimke koje ulovim na netu o stradanjima u Palestini, Jemenu…Ovo sam napisala jer me mučilo i u glavi odzvanjalo samo to "neprovjerena glasina", pokušavam samoj sebi neke stvari objasniti, a možda i ne treba ništa više objašnjavati. Možda griješimo što uopće očekujemo od nekih osoba da oni budu moralna vertikala jer su eto više zauzeli prostora na medijima. Ali biće da vrijedi ona jedna iz jedne pjesme :Ljudi zlo i ne zapamte, a već zaborave.
