Napustio nas je veliki Halid Bešlić. Nema se potrebe objašnjavati ko je bio. Uz njegove pjesme smo se i smijali i plakali, bez izuzetka generacije. Svaka pjesma nosi neku emociju, tužnu ili sretnu. Za svaki događaj, postoji Halidova pjesma da sve upotpuni.

Neke pjesme pjevali smo tiho, neke glasno, kako nas u kojem momentu "pogodi" neki stih. Pjevao je dušom, a rijetki su takvi. Ostaju njegova djela i pjesme da i dalje žive, jer nema šanse da budu zaboravljene, ikada.

Umro je nakon borbe, ali znao je da nije bio sam - vojska ljudi iz cijelog svijeta je bila tu da mu da podršku. Porukom, fotografijom, pozivom, objavom... Treba to "zaraditi" i zaslužiti tokom života. A, govorio je: Volio bih da me pamte kao dobrog čovjeka, a ne dobrog pjevača. U njegovom slučaju, jedno bez drugog ne ide!

Bh. legendo, sada odmaraj i prenesi pozdrave drugim legendama. Neka ti bude la’ka zemlja, počivaj u miru, rahmet ti duši. A mi nastavljamo da te se sjećamo kroz hitove. Bezvremenske. Voljela bih čuti da neko kaže da nije čuo za tvoje ime, glas, ispjevane riječi... Teško!