Previše je tužnih i morbidnih naslova, vijesti i informacija (nesreće, nastradali, napadi, ratovi) i evo opet se dan završava sa užasnom i potresnom situacijom - pas lutalica napadne dijete, nanese teže povrede… Nema veze da li smo ljubitelji životinja ili ne, ali ima veze sa nerješavanjem problema kada životinja postane neprijatelj, prijatnja, odnosno divlji “faktor” na domaćem terenu.

Volim životinje, nahranim, pomognem kada god mogu, ali više volim našu, ljudsku vrstu. Nikada ne tjeram, niti narušavam mir životinja koje nas okružuju i koje nisu prijetnja, ali kada je situacija suprotna, osnovno pitanje je šta učiniti sa životinjama za koje se zna da su opasne, da su već napadale, izazivale strah kod prolaznika… Tu već treba biti realan i manje emotivan - jer takve životinje treba skloniti, izliječiti, uspavati. Bolje nešto od toga uraditi radi sigurnosti, a ne dočekati da neko bude napadnut, povrijeđen i da utjeha bude: Hvala Bogu pa je preživio/la.

Noćas se desilo osmogodišnjem djetetu u Goraždu, a koliko je samo čopora pasa za koje svi znamo, gledamo ima li ih, pa zaobilazimo… Jasno je da se ne može svaki pas udomiti, ali može se rješavati po prioritetima - kada neko uoči, prijavi i obrati se odgovornima, ali ne dobije odgovor: Puno je lutalica, ne možemo im ništa! Gadan vakat, kad su životnje jače od ljudi...

Dijete ima više težih povreda, posebno glave, traumu suvišno spomenuti. Roditelji su dozvolili da se slike objave (ali ja ih ipak ne bih prenijela) da se dodatno ukaže na problem koji odavno postoji. Kao da je pravilo da se mora nešto loše desiti da bi se poduzelo (najčešće bar prividno) bilo šta, ali dao Bog da se desi. Nije ovo rijedak "slučaj" pa da je neko iznenađen.

Djetetu želim brz oporavak, da posljedice ne budu velike, ali teško. Samo da mu u san jednom dođe, preteško je. Budi dobro mali, hrabri dječače i nadajmo se da će čike i tete u bitnim foteljama i na vrlim pozicijama, napokon poduzeti nešto konkretno i pametno da se ovaj problem krene rješavati, jer ovo je svakodnevnica. Kažu ne može preko noći - samo kod nas ta noć traje godinama. Ne postoji mjesto / naselje bez bar jednog “čudnog”, nemirnog, gladnog, opasnog, ljutog psa, a najčešće su u čoporima. Nekad je i njihovo lajanje iz čistog mira dok prolazimo ulicom, trauma za sebe.