Svi ste sigurno upoznati sa kangalom koji je usmrtio jednog, a ozljedio više pasa. Ono sa čime možda niste (ako jeste svaka čast) upoznati su prijašnji slični dogadjaji i proces kažnjavanja neodgovornih vlasnika.
Ja sam, kao i mnogi, svjedočio neodgovornom ponašanju vlasnika usred dana na Vilsu. U pitanju je bio veći i rasni pas. U blizini Treće Gimnazije ima dosta mačaka, a taj vlasnik je odlučio pokazati svoju “moć” te je isprepadao mačke tako što je svojevoljno dao psu naredbu za napad, ili bar za oprez.
Za ovu specifičnu situaciju niko nije čuo, tako da je vrlo vjerovatno da se primjeri neodgovornih vlasnika itekako regularno ponavljaju. Navodno policija mjesečno ima oko 20 slučajeva vezanih za napade pasa, a par tih se tiče vlasničkih. Da kangal nije usmrtio vlasničkog psa prije dva dana možda se ne bi ni znalo da je takav način ponašanja prisutan na našoj Betaniji.
Prije 4 godine se desio stravičan napad dva rotvajlera u centru grada, a oni su brutalno izgrizli prolaznicu. Iste godine je vlasnički staford u Doboju napao penzionera na pumpi koji se, prema svojim riječima, borio za život. Osim toga, svako ima neku priču kako je njih ili nekog koga poznaju napao pas. To i jeste priroda pasa, oni su životinje.
Kinolog Nedim Šuta je odlično opisao ponašanje vlasnika prema svom ljubimcu za N1, tada je izjavio: “Ako ga posmatrate kroz prizmu čovjeka, ophodili se prema njemu kao prema djetetu tu se otvara prostor za razvoj devijantnog ponašanja, od reaktivnosti do agresivnosti.” Ovo predstavlja dualni pogled na psa, jedan kao prijatelj, a drugi kao ubica.
Naravno, nisu krivi samo neodgovorni i sebični vlasnici pasa, kriva je i vlast. Iako je propisan zakon o obaveznim brnjicama, povodcima i skupljanju izmeta iza kućnih životinja to se ne sprovodi u mjeri u kojoj bi trebalo. Podatak iz 2021. govori da je izdato samo 110 prekršajnih naloga u godinu dana. Taj broj bi itekako trebao biti veći. Ukoliko izadjete u bilo koji park po lijepom vremenu vidjeti ćete sebične vlasnike koji krše zakon. Kazne iznose od 100 do 500 maraka u zavisnosti od općine, ali one nisu dovoljno velik faktor da spriječe ili umanje rizik bezobraznih vlasnika. Nije kriva životinja, kriv je onaj kojeg brani. Pas ne zna za bolje, kada nije na povodcu on osjeća slobodu, a u slučaju da neko ugrozi tu slobodu posljedice mogu biti opasne.
Ako već policajci mogu pisati kazne za parking gdje nije potrebno, mogu onda i kazniti ljude za nepoštovanje zakona u vezi personalnih pasa. Pitanje je vremena kada ćemo ponovo biti izloženi vijestima o napadu vlasničkih pasa. Vlast bi trebala napraviti primjer od manijaka sa Betanije tako što će mu uručiti maksimalnu moguću kaznu. Čuvajte se narode, jer vlast boli briga, a vlasnike još više.
