„Vidite, mi moramo biti svjesni što smo preživjeli. Ta djeca su uglavnom djeca ljudi koji su pobjegli iz ove zemlje spašavajući vlastite živote. Mi smo kao zemlja bili osuđeni na nestanak, kao narod na nestanak. Kada igrate za državu koja je opstala ne možete biti ravnodušni…..Mi smo čudo, Bosna i Hercegovina je čudo, kako je opstala i Bošnjaci kao narod. Mislim da je to neizostavni dio naših igrača i naših navijača”

Ovo je na kraju utakmice između Austrije i Bosne i Hercegovine kazao Mensur Dogan, koji je bio stručni komentator na BHT1.

Kada pročitate jednu ovakvu izjavu pitanja sama naviru?

Pitanje broj 1

Kakve veze ima fudbalska utakmica odigrana 2025. godine sa ratom u Bosni i Hercegovini, koji se završio prije tačno 30 godina? Nikakave! Ili barem ne bi trebala da ima bilo kakve logične veze, pogotovo ako znamo da je prosječna starost naše reprezentacije, koja je odigrala meč sa Austrijom, 26.5 godina. Postoji mogućnost da je komentator mislio na Austro-Ugarsku kraljevinu, protiv koje su lokalni begovi i ulema dizale bune širom zemlje 1878. godine, a Austrija je nasljednik te imperije. Mada to još više postaje besmislenije.

Pitanje broj 2

Da li je ovo reprezentacija Bošnjaka ili Bosne i Hercegovine? Znam, pitanje je više nego glupo, ali zašto Mensur Dogan u svojoj izjavi spominje samo Bošnjake? Nemam racionalno objašnjenje, ali mislim da to nije fer prema Nikoli Vasilju, Martinu Zlomisliću, Adrianu Leonu Barišiću, Nikoli Katiću, Stjepanu Radeljiću, Dariu Šariću, Ivanu Bašiću, Ivanu Šunjiću, Luki Manalu i Luki Kulenoviću. Prihvatiću da griješim i da ovi reprezentativci možda sebe ne vide kao Srbe ili Hrvate. Možda su Bosanci, ali svakako nisu Bošnjaci.

Pitanje broj 3

Kada se govori o čudu, koje Dogan spominje, onda je pravo čudo što gore pobrojani igrači uopšte igraju za reprezentaciju Bosne i Hercegovine i pored politike koja se na sve načine trudi, sa Srbima i Hrvatima, da ogadi ovu državu i njenu reprezentaciju. I to treba cijeniti.

Pitanje broj 4

Zapitajmo se da li je normalno da rat koji je stao prije 30 godina još uvijek postaje „neizostavni dio naših igrača i navijača“ i kako je moguće da za sve ovo vrijeme nismo pronašli još neki razlog zbog čega smo ponosni na svoju zemlju i njenu reprezentaciju.

Vjerujem da je Dogan u patriotskom zanosu izgovorio ove riječi, ali je krajnje vrijeme da prestanemo u sve miješati rat u Bosni i Hercegovini, jer postaje degutantno, besmisleno i kontraproduktivno za društvo i stvara animozitet građana prema državi.

Sreća pa se ne takmičimo na Evroviziji.

P.S. Prije 55 godina, tačnije 9. maja 1973. godine, odigrana je utakmica između Njemačke i Jugoslavije gdje je Jugoslavija slavila golom Dušana Bajevića u 75 minuti. Da li je ta pobjeda Jugoslavije trebala da predstavlja osvetu Nijemcima za bombardovanje Beograda, za ubijene civile u Kragujevcu, Kozaru, Sutjesku ili Neretvu?

Priznajte da bi to bilo veoma glupo i bizarno.