Mezarje uz glavnu cestu bilo je predmet javnih snimaka i tekstova (2017–2019). Danas: zgrada, beton, šutnja. Vrijeme je za činjenice: broj predmeta, inspekcijska rješenja i odgovor o legalnosti objekta
Rušenje mezarja na lokaciji današnje zgrade: javni slučaj bez javnog epiloga
Na lokaciji na kojoj se danas nalazi novoizgrađeni višespratni objekt, u javnim i medijskim izvorima iz perioda 2017–2019 dokumentovano je postojanje mezarja, uz snimke radova, uklanjanja zaštite i zahvata u tlu koji su tada izazvali institucionalne reakcije i otvorili pitanje zakonitosti, pijeteta i odgovornosti; ti zapisi nisu privatne priče, nego vremenski i vizuelno uvezana građa dostupna javnosti kroz video snimke, medijske tekstove i navode o uključenosti policije, inspekcije i tužilaštva. Predmet ovog teksta ne tiče se estetske procjene izgrađenog objekta, niti osporavanja privatne investicije kao takve, već prekida institucionalne transparentnosti u situaciji u kojoj su istovremeno postojali javni dokazni tragovi i javne obaveze postupanja, a današnje stanje prostora karakteriše izostanak jasno dostupnog epiloga, uz činjenicu da je mezarje u javnim izvorima prepoznato, a u prostoru ostalo bez jasnog obilježja.
SLIKA 1 - Zgrada danas, 7 godina nakon rušenja mezarja (autor:plenum.ba)
Ovaj tekst polazi od jednostavne provjerljive pretpostavke: u slučajevima koji uključuju mezarja, posmrtne ostatke i javno dokumentovane intervencije u tlu, institucionalna šutnja ne može se tretirati kao neutralno stanje, jer proizvodi pravnu, kulturnu i etičku prazninu u kojoj fizički rezultat ostaje vidljiv, a odgovornost i procedura nestaju iz javnog prostora. Zbog toga se u nastavku ne iznose presude ni optužbe kao gotove istine, nego se sistematski slažu dostupni dokazi, evidencijski tragovi i normativna logika postupanja, s ciljem da se utvrdi šta je javno poznato, šta je dokumentovano i šta do danas nije objašnjeno.
Video tragovi i dokazi 2017–2019
Događaji u zoni mezarja nisu ostali u privatnoj sferi. Postoje video zapisi iz 2017. godine koji prikazuju radove i mehanizaciju uz mezarje, uz naslove koji eksplicitno problematiziraju zaštitu i ograđivanje mjesta ukopa; postoji i video zapis iz novembra 2017. koji dokumentuje fizičko uklanjanje zaštite mezara. Takvi snimci imaju dvostruku vrijednost: potvrđuju da se radnje odvijaju u realnom prostoru i vremenu, te potvrđuju da je mezarje u jednom trenutku ostavljeno bez elementarnog fizičkog razgraničenja u odnosu na gradilište, što u kontekstu mjesta ukopa ima jasne etičke i proceduralne implikacije.
SLIKA 3 - screenshot videa “Rušenje zaštite mezara”, youtube kanal VETO)
Ključna tačka dokaznog niza dolazi u 2019. godini. Video zapis od 12. oktobra 2019. prikazuje rušenje zaštite mezarluke uz prisustvo policijskih službenika na licu mjesta. Preciznost je važna: snimak sam po sebi ne daje presudu o tome šta je policija učinila ili propustila učiniti, ali nedvosmisleno potvrđuje institucionalni kontakt s događajem na terenu i time sužava prostor za kasnije izgovore zasnovane na neznanju ili na tvrdnji da “niko nije znao”.
SLIKA 4 - screenshot videa “12.10.2019… Policija samo nijemo posmatra…”, datum i naslov vidljivi; izvor: youtube kanal KRAJINA.BA)
Da bi čitalac odmah vidio što znači “javna vidljivost”, ovdje ide mini-tabela, bez dramatike, samo zapisnik javnog traga:
TABELA 1 - Javni tragovi o rušenju mezarja u Velikoj Kladuši (plenum.ba)
Kosti na slikama i uviđaj
Najosjetljiviji segment dokaznog niza pojavljuje se početkom 2018. godine, kroz objavljeni tekst u kojem se navodi da su nakon obilnih padavina iz tla postali vidljivi posmrtni ostaci, uz tvrdnju da su o tome obaviješteni policija, kantonalno tužilaštvo i sanitarna inspekcija. Čak i kada se posmatra strogo kao medijski navod, takva informacija ima jasnu institucionalnu posljedicu: u trenutku kada se u javnom prostoru pojavi tvrdnja o mogućem izlaganju ljudskih ostataka, prestaje mogućnost da se slučaj tretira kao privatni imovinski spor ili lokalni urbanistički nesporazum; tada nastupa obavezna procedura, jer posmrtni ostaci i mjesto ukopa nisu stvar diskrecije, nego stvar evidencije, uviđaja i službenog zaključka.
SLIKA 6 - "Kiša isprala zemlju, kosti vidljive na uništenom mezaru" (izvor: Macanovici.net)
Ovdje važi stroga logika, bez “stila”: ako je navod tačan, mora postojati uviđaj i nalaz; ako navod nije tačan, mora postojati službeno očitovanje koje to demantuje na osnovu provjere. U oba slučaja mora postojati trag. U suprotnom se proizvodi praznina u kojoj fizički rezultat ostaje, a proceduralni epilog nestaje iz javnosti, pa se zajednica gura u stanje nagađanja, a nagađanje je najplodnija zemlja za kasnije normalizacije i političke manipulacije.
Katastarske čestice - da li je novoizgrađeni objekt uopće legalan?
Katastar ne dokazuje sve, ali dokazuje dovoljno da razbije raspravu utisaka. U dostupnim evidencijskim prikazima pojavljuje se čestica označena kao groblje ili mezarje površine devet kvadratnih metara, uz posjednički upis, što znači da mezarje postoji kao posebna evidencijska jedinica, a ne kao neformalna priča bez pravnog traga. Pored mezarske čestice, u istoj zoni pojavljuju se susjedne parcele sa različitim posjednicima i različitim upisima načina korištenja; jedna od čestica nosi eksplicitnu stavku “kuća i zgrada”, dok se druge vode kao poljoprivredne kulture, uz općinsku česticu koja se u javnim raspravama iz 2017 spominje kao tačka sumnje u zahvate na javnoj zemlji.
PRIKAZ SITUACIJE NA KATASTAR.BA (pristupljeno 06.02.2026.):
(katastar.ba)
HUŠIDIĆ (HUSEINA) MARKO - COCO - PAŠNJAK 2. KLASE:
ISMET MUJAKIĆ - ORANICA, KUĆA I ZGRADA, DVORIŠTE:
9m2 groblje/mezarje - posjednik SULEJMANAGIĆ ĆAMIL:
OPĆINSKO ZEMLJIŠTE UZ CESTU - PAŠNJAK 2. KLASE 70m2:
Ovdje je nužno razdvojiti dvije stvari. Katastar sam po sebi ne dokazuje legalnost ili bespravnost objekta. Legalnost se dokazuje urbanističkom saglasnošću, građevinskom dozvolom, upotrebnom dozvolom i geodetskim elaboratom izvedenog stanja. Katastar, međutim, otvara obavezu preciznosti. Ako se u evidencijama vodi mezarska čestica, gdje je javno obilježje tog mjesta. Ako su nišani uklonjeni, gdje je zapisnik o premještanju ili zaštiti. Ako je došlo do zahvata u grobnoj zoni, gdje je sanitarni i istražni trag. Ako je sve urađeno zakonito, gdje su akti koji to potvrđuju. U protivnom, prostor postaje jači od prava, a šutnja jača od odgovornosti.
Gaženje preko mrtvih radi profita, znakovita šutnja javnosti i institucija
U ovakvim predmetima ključna tačka nije moralni dojam nego procedura. Ako su u javnim izvorima spominjani policija, tužilaštvo i sanitarna inspekcija, i ako video zapis iz 2019 potvrđuje prisustvo policije na licu mjesta, tada institucionalni epilog ne može stati u tišinu. Potrebno je znati da li je postojao uviđaj, da li je postojao inspekcijski postupak, da li je postojao krivični predmet, te kako je i kada zatvoren. Ako je predmet okončan, mora postojati odluka. Ako je obustavljen, mora postojati obrazloženje. Ako je premještanje nišana ili posmrtnih ostataka izvedeno, mora postojati zapisnik i lokacija. Ako nije izvedeno, mora postojati službeno očitovanje o stanju.
Minimalni javni standard u ovom slučaju je jednostavan i provjerljiv. Institucije koje imaju nadležnost nad urbanizmom i građenjem trebaju objaviti broj i datum urbanističke saglasnosti, građevinske dozvole, upotrebne dozvole i geodetskog elaborata izvedenog stanja za objekat na lokaciji. Nadležne inspekcije trebaju objaviti rješenja, zapisnike i dokaz o izvršenju eventualnih mjera. Policija i tužilaštvo trebaju objaviti status predmeta ili barem potvrdu da li predmet postoji, pod kojim brojem i s kojim ishodom, uz poštivanje pravila o zaštiti ličnih podataka. Sanitarna inspekcija treba objaviti da li je postupala po navodima o posmrtnim ostacima, te da li postoji zapisnik i nalaz. Katastarske i zemljišnoknjižne službe trebaju objasniti kako se u evidencijama tretira mezarska čestica i kako se njena namjena štiti u praksi.
Bez ovih dokumenata, fizički rezultat ostaje jedina vidljiva istina, a to je najopasniji tip prakse u kojem prostor postaje jači od prava i u kojem javnost uči da se najosjetljivije granice mogu preći bez objašnjenja.
⸻
Izvori i reference:
1. Al Jazeera Balkans, Mirza Sadiković, “Velikokladuški spomenici sramote”, 27.11.2017.
2. Radio Velika Kladuša, “Spor oko mezarja u V. Kladuši i dalje traje”, 28.11.2017.
3. Dnevni avaz, S. Degirmendžić, tekst od 28.08.2017. (reprint u knjizi; koristiti citate kratko i uz izvor).
4. Macanovici.net, “Na razrušenom mezarju na ulazu u Veliku Kladušu kiša isprala kosti iz tla”, 05.01.2018. (PDF arhiva).
5. katastar.ba, informativni prikazi relevantnih čestica i geo prikaz (screenshotovi u arhivi). 6. YouTube, video objave 2017 (kanal VETO) i 12.10.2019 (kanal KRAJINA BA) – nazivi videa i datumi objave navedeni uz screenshotove.
7. Halid Sulejmanagić; Sulejman Sulejmanagić, Sulejmanagići – Bukovci iz Todorova: historija i rodoslovlje, 2025, str. 109–121.
