Veliki pozdrav dragi čitaoci, vaš online babuka je tu sa novom kolumnom. Od kako je počeo rat u Gazi, Izrael je imao snažnu medijsku kampanju i skoro cijeli Zapad je ponavljao floskule kako što je “Izrael ima pravo da se brani”. Hamasov napad 7. oktobra je predstavljen kao krvoločni pohod u kojem je stradalo četrdeset beba i u kojem su se desila masovna silovanja. Samo par sedmica poslije, ispostavilo se da su vijesti o „četrdeset obezglavljenih beba“ i masovnim silovanjima bile lažne. Broj žrtava, među kojima je bilo civila i izraelskih vojnika, je na početku bio 1400. Poslije je spušten na 1200, a ispostavilo se da je od toga oko 400 civila. Izraelski Haaretz je objavio da je izdata „Hanibal naredba“, što znači da je izraelska vojska imala pravo pucati po svojim vojnicima i civilima kako bi spriječila uzimanje talaca. Tako da je ostalo nejasno koliko civila i vojnika je stradalo od Hamasa, a koliko od izraelskih snaga. Hamas je u tim napadima uzeo veliki broj talaca koji su planirali zamijeniti za Palestince koji su bili u izraelskom pritvoru.

Kako su se informacije sa terena mijenjale, podrška izraelskim političarima je počela da opada. Stranim medijima je još uvijek zabranjen ulaz u Gazu, a informacije daje samo izraelska vojska. Pri tome, negiraju Hamasove podatke o ubijenim Palestincima, iako se one skoro uvijek pokažu kao tačni. Dvije godine totalnog uništavanja Gaze, svakodnevni masakari, izgladnjivanje djece, uništavanje škola, univerziteta i bolnica je natjeralo i najveće cioniste sa Zapada da preispitaju svoju podršku.

No, u zadnje vrijeme svjedočimo kako opravdana kritika izraelskog genocidnog apartheid režima prerasta u antisemitizam. Tako se širom Evrope uskraćuje gostoprimstvo turistima iz Izraela, pa dolazi čak i do fizičkih obračuna. Među tim viralnim vijestima našli smo se i mi Bosanci, kada su u jednom sarajevskom hotelu pasoši izraelskih turista slučajno završili u smeću. Drugi turista se požalio Bookingu da mu je vlasnik apartmana iz Mostara otkazao boravak nakon što je saznao da je Izraelac. A poznato nam je da je otkazan skup rabina koji se trebao održati u Sarajevu. Uglavnom, ispod takvih vijesti vidimo slavljeničke komentare.

Ugled koji Izraelci trenutno uživaju širom svijeta je prvenstveno zbog zločina njihove vlade, ali trebamo jasno povući granicu između običnih građana i, političara i vojske. Istina je da većina Izraelaca podržava ubijanje u Gazi, ali u državi postoji opozicija koja se protivi sukobu, a antiratni protesti su u porastu. U Izraelu postoje brojni novinari i aktivisti koji kritikuju Netanyahovu vladu oštrije nego što to čine mediji na Zapadu. Jedan od njih je novinar i aktivista Gidian Levy i gore pomenuti Haaretz za koji Levy redovno objavljuje. Širom svijeta imamo brojna jevrejska udruženja koja svakodnevno dižu glas protiv genocida, a najpopularniji je američki aktivista Norman Finkelstein. U Americi, kao i u Izraelu, imamo zajednice ortodoksnih jevreja koji, ne samo da se protive ratu, nego ne priznaju Izrael kao državu. Dakle, ne možemo generalizirati i tretirati sve Izraelce kao ubice i zločince. Ako zbog rata u Gazi ne želimo turiste iz Izraela, onda slijedeći tu logiku, ne bi trebali prihvatiti ni one iz Srbije i Hrvatske. I šta ćemo onda sa Amerima koji su najveći saveznik Izraela ili sa Njemcima koji snabdijevaju Izrael sa oružjem? Jasno je da se u ovom slučaju stav naroda ne poklapa sa politikom država.

Možda se trebamo prisjetiti naše prošlosti, jevrejske zajednice u Bosni i našeg suživota. Jevreji bilježe život u muslimanskoj Španiji kao zlatno doba ekonomskog i duhovnog procvata, a to se nastavlja i sa njihovim dolaskom u Otomansku Bosnu. Sarajevski Purim i Hagada su dokaz dobrosusjedski odnosa i suživota. Ako odemo još dalje, u vrijeme poslanika Muhammeda s.a.v.s i njegovog dolaska u Medinu, također ćemo naići na primjere kako je suživot izgledao. Poznat je ugovor između muslimana i medinskih jevreja. Čak i kada su neka jevrejska plemena prekršile taj ugovor i izdale poslanika, druga plemena koja su se pridržavale ugovora nisu bila napadana i protjerivana. Tu je i Salahudinovo osvajanje Jerusalema kada je naredio da se grad ponovo naseli jevrejima nakon što su ih Rimljani protjerali. Svi ti primjeri nas uče da trebamo praviti razliku.

Otkazati gostoprimstvo izraelskim turistima, po mom mišljanju, nije herojski čin, nego incident koji će izraelski političari i mediji dočekati kao volej sa kojim će skrenuti pozornost sa stvarnih problema, a to je genocid u Gazi. Naš neprijatelj nije mladi bračni par iz Telaviva koji svjesno odluči posjetiti Sarajevo i kod nas provesti odmor. Na nama je da takvim budemo dobri domaćini. Naši neprijatelji su cionistički zločinci i prema njima treba usmjeriti našu borbu, aktivizam i osudu!