Mržnja između Srba i Bošnjaka očigledno ne postoji kada zajedničkim naporima treba razoriti industriju Bosne i Hercegovine. Tako nema nikakvih problema da srpski kamioni Gordana Pavlovića iznose na milione maraka vrijednosti zeničkog željeza iz nekadašnjeg giganta koji je radio preko stotinu godina. Gdje je taj nacionalizam sada?
Zenička željezara je stala. Njena imovina je postala predmetom rasprodaje, a na hiljade radnih mjesta je izgubljeno. Sindikati su utihnuli, radnici se pomirili sa sudbinama, a lešinarske zvijeri domaćih tajkuna jedva su dočekali da se dočepaju nekadašnjeg društvenog bogatstva. Nacionalizam i tzv. govor o federalnom Sarajevu koje ''smrdi na burek'' odjednom je nestao, a dodikovci su sa dragosti i raširenih ruku dočekali federalne milione.
Iz Zenice kamioni Pavlovića odvoze hiljade tona čelika, a njihova vrijednost procjenjuje se na nekoliko stotina miliona KM. Prostor na kome se nalazila željezara pašće u ruke domaćih tajkuna, a posmatrajući ovu simbiozu između republičko-srpskih i federalnih buržuja jasno je da je nacionalistička propaganda samo maska za široke narodne mase. Tako su dronovi Dnevnog avaza snimili kretanje preko 20 kamiona iz željezare iako je proizvodnja zvanično stala. Kako? Otkud ovi kamioni?
Na ova pitanja i nije potrebno odgovarati. Iskustvo privatizacijske pljačke nam je pokazalo šta se dešava sa nekadašnjim društvenim firmama. Ali posebna stvar na koju treba obratiti pažnju jeste nacionalistička propaganda koja je najednom utihnula. Ona je bila sredstvo podjele radničke klase Bosne i Hercegovine. Naši narodi su jedni drugima predstavljeni kao neprijatelji koji nikako ne mogu živjeti zajedno, ali nekako federalna ruda može bivstvovati u simbiozi sa republičko-srpskim kamionom. Pravi neprijatelj sjedi u političkim i direktorskim - vlasničkim foteljama. Dok se narod mrzi oni mirno trguju, dok se nacionalisti ''bore'' za ''svoju zemlju, imovinu, otadžbinu-domovinu'' koja nikada nije bila njihova, oni zajedno, a opet svako prema svom interesu, pljačkaju ono što je nekada bilo dio zajedničke zemlje i društvene imovine. Kapital nema granica, on nema nacije, ali su mu nacija i granice potrebni kako bi spriječio pobunu radničke klase protiv takvog pljačkaškog sistema i izgradnje pravednijeg društva. Govor o bratstvu i jedinstvu osuđen je kao propaganda, govor o zajedničkom planiranju i proizvodnji u interesu svih je utihnuo. Gdje su zenički radnici? Gdje je javnost? Gdje su radnici iz RS-a da iskažu solidarnost sa kolegama u Zenici? Ćute. Ali da sutra ove elite izazovu sukobe u kome će radnička omladina ginuti za tuđe interese svi će ustati kao jedan da se bore za srpstvo, hrvatstvo, bošnjaštvo itd.
I to je dokaz uspješne propagande.
