Odveć je poznato da se stavovi Bidenove administracije i Trumpove uvelike razlikuju po pitanju Ukrajine. Tačnije uvjeta za mir u istoj. Tako, Trump se odlučio da poraz Rusije u Ukrajini ne dolazi u obzir, te da je vrijeme za mirovne pregovore u kojima bi i SAD i Rusija bili pobjednici.

Iako je svojevremeno Trump tvrdio kako su "sve opcije na stolu", mirovni pregovori su, čini se, postali prioritet.

Ipak, gdje je tu Ukrajina? Da li država koja trpi agresiju uopšte ima pravo glasa u ovom šahovskom okršaju dvaju sila?

Ono što se moglo nagovijestiti od početka Trumpovog mandata jeste da će Trump tražiti način da profitira u Ukrajini. Tačnije, da SAD dobije pristup rudama i mineralima koje Ukrajina posjeduje. Ovo bi de facto značilo da se Ukrajina odrekne svog prirodnog bogatstva i ustupi isto SADu.

S tim na umu, nije pogrešno reći da je rat u Ukrajini neka vrsta proxy sukoba Rusije i SADa. Očigledno je da dvije velesile žele pristup resursima. Resursima vrijednim milijarde dolara.

Teritorijalne koncesije

Kako prenosi strana.today, ukrajinski medij, prekid vatre u Ukrajini bi trebao stupiti na snagu 20. aprila. Ukoliko se Ukrajinci slože, to bi značilo prekid sukoba duž prvih linija ali ujedno i koncesije kojima bi Rusija zadržala osvojene teritorije u istočnoj Ukrajini.

Nažalost, ovaj plan američke administracije također naglašava da je nužno i povlačenje ukrajinskih snaga iz Kurska. Ruske teritorije trenutno pod kontrolom Kijeva.

Kako stvari stoje, Predsjednik Ukrajine, Volodymyr Zelenskyy je ovaj prijedlog odbio.

Pitanje Krima

Rusija je Krim anektirala 2014. godine. Obzirom da Ukrajina želi vratiti ovu strateški važnu lokaciju, postavlja se pitanje šta bi bilo sa Krimom i kako se isti uklapa u Trumpov mirovni plan?

Na konferenciji Kontakt grupe za odbranu Ukrajine pri NATO štabu, Ministar odbrane SADa, Pete Hegseth je rekao da je vraćanje Krima Ukrajini „vrlo nerealistično“ i da bi samo prolongiralo rat i patnju ukrajinskog naroda.

Ovo znači da je veoma izgledno da će SAD od Ukrajine tražiti da zvanično prizna Krim kao teritoriji Ruske Federacije.

NATO Članstvo?

Pete Hegseth se na istoj konferenciji također osvrnuo na pitanje NATO članstva Ukrajine. Kako navodi, nije izgledno da bi Ukrajina mogla biti primljena kao članica NATO saveza jer dogovor o prekidu vatre ovisi o ovom pitanju.

Dalje, SAD ne planira slati svoje trupe unutar Ukrajine kao dio misije očuvanja mira. Kako je dugoročni mir prioritet, SAD planira ovaj posao prebaciti na Evropu.

Dio ovog plana sugeriše da, kako bi se sklopio dogovor s Rusijom, slanje mirovnih snaga u Ukrajinu zahtijeva da to ne bude u sklopu NATO saveza. Ovo bi značilo da EU države šalju svoje snage u takozvanu tampon zonu između Ukrajine i Rusije.

Ideja koju je svojevremeno profesor Mearsheimer zagovarao u svojim memoarima o Ukrajini.

Ipak, ovo onda vrlo jasno znači da Ukrajina u budućnosti može biti isključivo neutralna država.

Zaobilaženje EU i Ukrajine

Sve spomenute informacije do sada sugerišu da je Evropska Unija itekako iznenađena odlukama Trumpove administracije.

Također, izgledno je da su se EU države nadale kako će SAD predstaviti svoje planove na Sigurnosnoj konferenciji u Minhenu koja se održava danas.

To se nažalost nije desilo.

Ono što posebno zabrinjava jeste što SAD vrlo izgledno želi teret obnove Ukrajine staviti na leđa EU. Ukoliko je vjerovati portalu strana.today, od EU će biti zatraženo da finansira veliki dio infrastrukturne obnove Ukrajine u vrijednosti od 500 milijardi dolara.

Problem koji ovdje nastaje jeste očigledno zaobilaženje EU i same Ukrajine u mirovnim pregovorima. Nije tajna da EU zavisi uvelike od SADa što se tiče odbrane i sigurnosti. Tako, nije pogrešno reći da Trump koristi ovu prednost da uslovljava svoje saveznike.

Ukoliko uspije u ovome, Putin je onda i zvanično dobio rat.

Rok za pregovore je 9. maj, datum od izuzetnog značaja za Rusiju obzirom da se na taj dan obilježava pobjeda Sovjetskog Saveza nad Hitlerovom Njemačkom.