Sutra će Hapoel Tel Aviv stati na parket Zetra Arene u Sarajevu kako bi odmjerio snage s timom finansiranim od strane investitora iz Dubaija u EuroLeague utakmici.

Upravo je ova arena 1993. godine spaljena i bombardovana od strane bosanskih Srba tokom opsade Sarajeva, dijela brutalne vojne kampanje koja je zarobila desetine hiljada civila pod stalnom artiljerijskom i snajperskom vatrom.
Utakmica se održava u Sarajevu jer, zbog genocida u Gazi koji je izbio 7. oktobra, oba tima ne mogu igrati u svojim zemljama, pa je ovaj grad privremena "neutralna" scena.

Žrtve rata u BIH i Gaze usmjeravaju oči na Sarajevo.
Suprotno Hapoelu Tel Aviv stoji tim iz Dubaija, koji učestvuje u gradu gdje su prije samo tri decenije granate padale po stambenim četvrtima, snajperi lovili civile, a nada za normalan život činila se ugašenom. Kada lopta bude bačena za početak utakmice, postavlja se bolno pitanje: Šta znači da izraelski tim igra u gradu koji je bio pogođen oružjem i transfernim lancima povezanima s izraelskom industrijom naoružanja tokom najmračnijih godina opsade Sarajeva (1992.–1995.)?

Dokumentovani su kontakti između Izraela i bosanskih Srba tokom rata, uz analize, forenzičke i svjedočke dokaze o prisustvu izraelskog oružja u Sarajevu, a sve se stavlja u kontekst sutrašnje košarkaške utakmice. Cilj je objediniti historijsku istragu, moralnu refleksiju i uživo sportski događaj koji implicitno postavlja pitanje: Ko će nam 2025. ponovo zapaliti Zetru?

Službeni stav Izraela u Balkanskom sukobu
Između 1991. i 1998. godine, izraelska vanjska politika prema Balkanu karakterizirala se dosljednom nevoljnošću da osudi bosanske Srbe. Jedan analitičar je primijetio:
„I vlade Likuda i Laburističke stranke koje su vladale Izraelom od početka Balkanskog sukoba zauzimale su pro-srpski stav. Do sredine jula 1995. … dosljedno su odbijale pridružiti se globalnoj osudi Srba za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.“


„Djelimično su odgovorni — koliko tačno još nije utvrđeno — za činjenicu da su Srbi očigledno pribavili značajne količine oružja u Izraelu.“

U Knessetu su postojali neki disonantni glasovi, ali su imali malo utjecaja. U ljeto 1992., kada su izraelski Arapi i Jevreji protestovali protiv srpskih logora u Bosni i Hercegovini, predsjednik Knesseta Dr. Shevach Weiss je pohvalio „slavnu istoriju srpskog naroda“.
Pokušaji drugih članova da izričito osude Srbiju su blokirani. Čak i kada je ministar vanjskih poslova Shimon Peres priznao zločine, nikada nije imenovao počinitelje.

„Vlada Izraela … odlučno i nedvosmisleno osuđuje koncentracione logore, ubistva, šokantne napade na nevine žene i djecu.“

Međutim, osuda nije identifikovala odgovorne. Korištenjem termina poput „žaljenje“ ili „izražavanje nade“ efektivno je signalizirano da Izrael neće zauzeti samostalan moralni stav. Jedan stručnjak je primijetio:

„Kada, pred zločinom, umjesto osude samo izražavamo žaljenje … gotovo kažemo da zločin nije počinjen. … Žrtva zločina neće imati problema da shvati ovu poruku moralnog poricanja i moralne ravnodušnosti.“

Čak i nakon masakra u Srebrenici u julu 1995., izraelske izjave su se fokusirale na bosanske Srbe; Srbija sama nije spomenuta. Poslije rata, veze Izraela i Srbije brzo su se povećale, pružajući kontekst za razumijevanje indirektnog odobravanja ili tolerancije transfera oružja.

Naoružavanje sukoba: izraelsko porijeklo oružja u Bosni

Dokazi sugeriraju da su izraelsko porijeklo ili izraelski označeni komadi oružja dospjeli u VRS. Iako službeni dokumenti nisu u potpunosti objavljeni, mnogi kredibilni izvori se poklapaju:

Dobrila Gajić-Glisić, koja je služila u ministarstvu rata u Beogradu, opisuje veliki aranžman oružja u oktobru 1991.:
„Jedan od najvećih poslova je sklopio Jezdimir Vasiljević u Izraelu. … Iz razumljivih razloga, detalji posla s Jevrejima nisu tada objavljeni.“

Izraelski humanitarni volonter 1994. godine izvještava:
„Ispostavilo se da su na hebrejskom … Lako sam prepoznao kućište kao IDF-ov 120mm mortarski metak.“

Također je vidio izraelske automatske puške Uzi u rukama Srba.

Izraelska državna televizija, august 1995.:
„Privatni izraelski trgovci oružjem sklopili su dogovor o opskrbi Srba američkim raketama.“
Izraelski Vrhovni sud, 2016.: odbio je otkriti evidenciju izvoza oružja u bivšu Jugoslaviju, pozivajući se na nacionalnu sigurnost, čak i kada su podnosioci predstavili „konkretne dokaze“ uključujući ratni dnevnik Ratka Mladića, koji navodi:
„Iz Izraela – nude zajedničku borbu protiv ekstremnog islama – nude obuku naših ljudi u Grčkoj na njihov račun. Nude nam posebno oružje za 500 ljudi – besplatne snajpere.“

Profesor Yair Oron je to opisao kao „neprihvatljiv moralni propust … mi smo bili žrtve genocida.“
Opsada Sarajeva: gdje je ovo oružje palo
Od 1992. do 1995., Sarajevo je trpjelo blokadu, snajpersku vatru i kontinuirano artiljerijsko i mortarsko bombardiranje. Više od 11.000 civila je poginulo, uključujući preko 1.600 djece. Zetra Arena, gdje se sutra igra utakmica, 1993. je spaljena i bombardovana, ostavljajući samo ruševine tamo gdje se sada zagrijavaju sportisti.

Forenzički dokazi, poput 120mm mortarskog kućišta s hebrejskim slovima pronađenog na sarajevskom aerodromu, postavljaju izraelsko označeno oružje direktno na pozornicu ratovanja. Iako se ne može pratiti svaki metak, takvi tragovi simbolizuju utjecaj izraelskog oružja.

Sport, sjećanje i moralno preispitivanje

Zašto je ovo važno sada? Zato što sport nikada nije oslobođen historije. Ključne tačke:
Naslijeđe žrtve: Izrael, država osnovana na sjećanju na genocid, suočava se s moralnim disonancama ako je njegova industrija oružja pomogla genocidnoj kampanji u Bosni.
Transparentnost i odgovornost: Zadržavanje evidencije postavlja pitanje odgovornosti. Hoće li žrtve Sarajeva ikada saznati cijelu istinu?

Sport kao pomirenje ili zaborav?: Prisutnost izraelskog tima simbolizira ništa osim provokacije i to bez priznanja historije, riskira prikrivanje neizmirenih trauma.

Perspektiva preživjelih: Dolazak izraelskog tima izaziva bolna sjećanja, prisiljavajući na suočavanje između sportske radosti i historijskog bola kao i bola genocida Gaze i Sudana.
Koji se i dalje odvijaju.

EuroLeague utakmica: Masna koverta za političare
Sutrašnji meč predstavlja:
Izraelski klub, čija industrija oružja je omogućila opsadu.
Grad Sarajevo, ožiljan artiljerijom i snajperskim napadima.
Tim iz Dubaija, koji pokazuje regionalnu povezanost financija i politike.
Kako pomiriti odskok lopte s odjekom granata?

Faktografija
1992.–1995.: Opsada Sarajeva; preko 11.000 civila poginulo.
1993.: Zetra Arena spaljena i bombardovana.
1994.: Pronađeno 120mm mortarsko kućište s hebrejskim slovima.
1995.: Prijavljeni izraelski aranžmani oružja; dnevnik Mladića.
2016.: Izraelski Vrhovni sud odbija objavu evidencije izvoza.
7. oktobar 2023.: Genocid u Gazi primorava timove da presele utakmice.

Hronologija
April 1992.: Počinje opsada Sarajeva.
1993.: Zetra Arena uništena granatiranjem.
5. februar 1994.: Masakr na Markalama.
1994.: Pronađeno hebrejsko kućište 120mm mortara.
1995.: Prijavljeni izraelski aranžmani oružja; dnevnik Mladića.
Juli 1995.: Masakr u Srebrenici; Izrael djelimično osuđuje bosanske Srbe.
1996.: Opsada završava Daytonskim sporazumom.
7. oktobar 2023.: Genocid u Gazi koji izvršava Izrael-primorava timove da presele utakmice van svoijih granica. Pa su se našli umovi u SA bez granica, stida niti morala.

Od Bosne do Gaze — kontinuitet odgovornosti

Kada lopta sutra stane, moralni računi ostaju neriješeni. Uloga Izraela tokom rata u Bosni ostaje evidentna. Žrtve Sarajeva se ubijaju ponovo, populizmom i gladom u istoj Zetri koja je gorila 1993, sutra se opet spaljuje, ali ne od strane VRS niti Izraela, već domaćih "Političara".

Danas Izrael ponovo pod međunarodnim nadzorom zbog genocida Gaze. ICC i ICJ istrage vode o genocidu. Istovremeno, UAE, kroz banke i kompanije koje finansiraju izraelsku vojno-industrijsku infrastrukturu, implicirane su u finansiranju rata i represije u Gazi kao i Sudanu.

EuroLeague utakmica u Sarajevu predstavlja konvergenciju historije, sjećanja i sporta — podsjetnik da sport ne postoji u vakuumu. Historija, oružje, politika i moral idu zajedno, zahtijevajući odgovornost.

Za Sarajevo, ostaju politike bijednika ili da me ceo svet razume - bednika.

U ime poginule djece Sarajeva, žrtava genocida, etničkog čišćenje, silovanih i ubijenih od Sarajeva, Gaze i Sudana zahvaljujem se “Svinjama rata” koji sijede u vladi KS i koji su nam priredili Evropski i Svjetski event na kostima i krvlju žrtava genocida.

Svani.