Jesen je uvijek draga bila,poput dragog gosta koji dođe kada ga baš trebaš.
Tačno kao da je znala da i sada treba da dođe.


Uvijek mi je bila najdraže godišnje doba.U njoj se osjećam opet kao ja,ali onaj pravi. Sve što je počelo u jesen,traje i sada.

Jesen je doba za smiriti se od onih dugih i teških noći u ljetu.Jesen je da se konačno nasmiješ,budeš svoj i kreneš dalje.Bez obzira na sve.

U jesen za mnoge lišće opada i sve je mrtvo. Kada bi zapravo znali da tada kreće novi proces rađanja imali bi drugačije mišljenje.

Činjenica da sam rođen baš 22.12 u 3 sata mi ne da mira. Zašto nije u jesen? - pitam sebe stalno.Valjda se neke želje nikad neće ispuniti.

Povjetarac,hladnije vrijeme,lišće i gdje ćeš bolje?

Sigurno da je ova jesen stavila tačku na mnoge stvari i ljude. Nekih mi je žao,ali možda je i bolje tako.