Kako je to biti ja? Nositi jedno veliko breme na leđima i svakim danom pokušavati održati lažni osmijeh na licu?

Teško je moram priznati biti u mojoj koži. Pogotovo kada proživiš mnoge stvari koje je rijetko ko proživio. I neko će pomisliti da su izmišljotine, ali nažalost nisu.

Preživiš pokušaje ubistva, teško djetinjstvo, gledaš kako ti se cijeli život pred očima raspada. Uz roditelje koji se svaki dan svađaju i bruje o nebitnim stvarima da na kraju zaborave šta je bitno.

Navikneš se na to da u domu gdje bi trebao biti mir,da ga ne tražiš tu. Navikneš se na to da nemaš ljubav, podršku i sigurnu "luku" u vlastitoj kući. Ne možeš reći šta te muči, iako je to dom. A zar ne bješe definicija doma nešto kao sigurno mjesto?

Sa društvom si uvijek oprezan. Teško ti se upustiti u bilo kakav odnos, sa bilo kim, jer su ti odnosi strani. Većina stvari koje si trebao u djetinjstvu naučiti, nisi ih naučio. Sada ih tek pokušavaš naučiti i raditi na sebi.

Kroz ljude pokušaš pronaći neku sigurnu luku koju nemaš kod kuće. Nekoga ko razumije uvijek i ko će stalno biti tu. Da te pita "zašto šutiš?","jesi li dobro?"

Mnogi su pokušali ali nisu razumjeli šutnju, pa su otišli.

Kroz život, navikneš biti glavni krivac svega. Glavni si razlog za bilo šta loše. Prijatelji te uklanjaju iz života jer ne razumiju postupke i djela. I tako ti postane svejedno više ko je tu a ko nije.

Teško vjeruješ ikome,jer povjerenja nemaš. Uspiješ ga izgraditi u par osoba koje već početkom septembra odu. I opet se vrtiš u začarani krug. Bez ljudi i bez podrške.

Anksioznost kao najbolji prijatelj koji je uvijek tu. Ne da mira. Stalno overthinkovanje i preispitivanje sebe i svog života. Da li sam ga vrijedan?

Da nije sve tako crno u životu, ima tu mnogo više stvari kojima se raduješ. Večernji live stream Žileta kojeg jedva čekaš. Utakmica Borussie Dortmund. Šetnja kroz grad sa Aljom, ma i kafa sa njim. Coco Loco kao neko sigurno mjesto,jer kod Zoke su svi dobrodošli.

Stalni turniri u CS2 uz Svojketa i G2. I naravno muzika, Raf Camora, Morad,Baby Gang, Sajfer, Medi i zadarski momci - Bambino i Ragazzi.

Nekada nije tako kao što izgleda. Ljudi uvijek sude bez da upoznaju i da znaju prave razloga svega.

Zadnji put kada sam nekome ispričao sve i otvorio dušu, dobio sam odgovor - " nek' sačeka sutra i nek' prenoći". Od tog dana, više nisam baš isti, niti je išta isto.