Kada smo zadnji put bratu, prijatelju, sestri rekli koliko nam znače? Kada smo zadnji put roditelje zagrlili i onako iskreno im rekli koliko nam znače i koliko cijenimo njihovo prisustvo?
U brzom vremenu gdje imamo tehnologiju jednostavno smo toliko spori u nekim stvarima. Pogotovo u ovim gdje se zahvaljujemo jedni drugima. Hvala godini na svemu. Hvala joj na ljudima.

Moji ljudi.Hvala Vam na svemu. Hvala Vam jer bez Vas ne bih ja bio ja. Hvala Vam što ste me držali na zemlji i što ste me uvijek razumjeli. Istinski ste me prihvatili kao osobu kakva god da sam. Moje mane ste zamijenili nečim lijepim. Moje slabosti poboljšali, moj pogled na svijet dodatno produbili. Učinili ste da budem Ja u svakom smislu. Ni u jednom momentu niste posustali od mene. U meni ste vidjeli tu iskru koju ste i probudili svojim istinskim i iskrenim pristupom.Hvala bratu što je bio brat, hvala sestri što je bila sestra, hvala prijatelju što je bio prijatelj. Hvala majci na majčinstvu, ocu na očinstvu.

" Dragi Vi, moji posebni ljudi, Volim Vas, a danas je to, nažalost, teško izgovoriti. Vaša svjetlost često biva moj svjetionik kada me okruži mrak. Vaša vjera u mene postaje moja stijena kada pokušam odustati od svega. Hvala Vam! Nadam se da, iako ne mogu dovoljno pokazati, barem osjetite koliko sam zahvalan što su zbog Vas stranice mog života, u kom se nalazite, obojene najljepšim bojama."

A.G Dž.T. D.M. J.J A.S. E.Č A.K

**dio teksta preuzet od kolegice Nejle Tefterdarije**