Samci u našem društvu uvijek su zanimljiva tema – ako ništa, onda kao predmet beskrajnih pitanja i komentara. „Kad ćeš se udati?“ „Kad planiraš brak?“ „Vrijeme ti prolazi.“ Gotovo da nema okupljanja na kojem se ovakva pitanja ne provuku, kao da su neizostavan začin svake porodične slave ili komšijske kafe. Jer, naravno, šta bi čovjek drugo radio sa životom osim da se uda ili oženi – sve ostalo djeluje kao greška u sistemu.

Posebno su žene na udaru. Ako je muškarac sam, on je „vječiti momak“ – simpatičan, slobodan, neko ko uživa u životu. Ako je žena sama, onda je „stara cura“ i obavezno joj nešto fali. Ironija je očigledna: muškarcu se pripisuje šarm, a ženi mana. Kao da je brak jedina potvrda vrijednosti.

A realnost je, naravno, daleko složenija. Ljudi su sami iz različitih razloga – neki zato što nisu pronašli osobu s kojom žele dijeliti život, neki jer su prošli kroz loše odnose i ne žele ponovo u istu zamku, a neki jednostavno vole slobodu i biraju da žive onako kako njima odgovara. I dok društvo često zamišlja samce kao usamljene i nesretne, mnogi od njih imaju bogat društveni život, stabilnu karijeru, hobije i putovanja koja im ispunjavaju dane. Ali priznati to značilo bi razbiti mit, a mitovi su očito tvrdoglavi.

Naravno, život samca nije uvijek idealan – ima tu i trenutaka usamljenosti, onih večeri kada bi zagrljaj dobro došao. Ali isto tako, ima i brakova u kojima usamljenost sjedi za istim stolom. Samo što se o tome manje priča. Jer, u društvu koje i dalje mjeri sreću dužinom bračne zajednice, neugodno je priznati da papir ne donosi garanciju za ispunjen život.

Možda je vrijeme da prestanemo mjeriti tuđe živote svojim aršinima i shvatimo da sreća nema jedinstvenu formulu. Nekome je to porodica i djeca, nekome partnerstvo bez papira, a nekome – samostalni život. I sve su te varijante jednako vrijedne. Pa sljedeći put kad poželite upitati komšiju ili sestru „kad ćeš se ženiti“ ili „kad ćeš se udati“, možda je bolje pitati – „jesi li sretan?“
To je, na kraju, jedino pitanje koje ima smisla.