Roditelji se trude da pozitivno utječu na svoju djecu i da ih odgajaju na ispravan način. Međutim, vrlo često ih svakodnevne životne situacije sa djetetom zbune da ne znaju na koji način ispravno odgovoriti djetetovim potrebama. U nastavku pročitajte o osnovnim stilovima roditeljstva i njihovim karakteristikama.


1. Autoritarni stil
Autoritarni stil roditeljstva karakterišu strogi i isključivi stavovi roditelja prema djetetu koji isključuju mogućnost da dijete učestvuje u donošenju odluka i izražavanju stavova. Roditelji ne dozvoljavaju djetetu da donosi vlastite odluke bez njih, nema pravo glasa i obično njegove aktivnosti zavise od odobravanja roditelja. Za ovaj stil možemo reći da se djelimično primjenjivao prethodnih decenija u kombinaciji sa drugim stilovima, ali nikako nije poželjan i opravdan način ophođenja prema djetetu. Kao roditelj, trebate omogućiti da dijete ima pravo da učestvuje u donošenju odluka, sa jasno postavljenim granicama. Ukoliko budete previše autoritarni, to za dijete može djelovati traumatično i neće biti iskreno prema vama.


2.Autoritativni stil
Obilježavaju ga jasno uspostavljenje granice i relacija roditelj-dijete, samo što se mišljenje djeteta jednako uvažava kao i mišljenje roditelja. Kod ovog stila jasno se zna ko je roditelj i postoji doza autoriteta koja je sasvim regularna i poželjna. Dijete ima mogućnost izražavanja svojih stavova, ciljeva i želja, te zajedno sa roditeljima učestvuje u njihovom ostvarivanju. S druge strane itekako zna da za greške mora odgovarati, ali na konstriktivan način. Ovo bi bio najpoželjniji stil roditeljstva gdje preovladava ravnopravan odnos na relaciji roditelj-dijete sa jasno uspostavljenim granicama.

3.Permisivni stil
Vjerovatno najveća želja svakog djetata u ranim fazama njegovog djetinjstva bi bila da mu roditelji dopuštaju da čini sve što zamisli. Upravo je permisivni stil taj kojeg karakteriše ovakav način odgoja djeteta: popuštanje, previše brižnosti, smatranje da se ljubav prema djeci dokazuje tako što ćete im dopustiti da čine što požele, dopušta se previše autonomije djetetu, te možemo reći da se kroz ovakav stil mijenjaju uloge djeteta i roditelja. Svako od nas želi biti dobar roditelj i truditi se da potomcima obezbijedi sve što im je potrebno. Greška je u pogrešnoj interpretaciji. Ukoliko u potpunosti udovoljavate svom djetetu na svaku njegovu želju, činite im "medvjeđu" uslugu.

4. Flegmatični stil
Ovakvi roditelji pretežno nisu upućeni u djetetove svakodnevne aktivnosti, nemaju osnovne informacije o obavezama djeteta, školovanju-školskim zadacima i izgledaju nezainteresovano. Dijete je u suštini prepušteno samo sebi, a roditelji su ti kojima je svejedno na koji način će ono obavljati svoje obaveze, niti pretjerano učestvuju u njegovom životu.


Kada bi birali koji od navedenih stilova je najpoželjniji, to bi bio autoritativni, ali primjena isključivo samo jednog stila u praksi zapravo i nije baš moguća niti poželjna. Svaki roditelj kao i dijete je individua za sebe i u njegovom odgoju samostalno trebamo razlučiti u kojem pravcu ćemo usmjeravati djecu. Uz temeljnu primjenu autoritativnog stila, sa kombinacijom drugih bi bio idealan način odgoja vašeg djeteta.