Iako nemam biološku sestru, njeno mjesto nadomjestila je jedna iz Vrapčića.
Kad kažem nadomjestila, mislim stvarno na to, kao da imam pravu sestru.
Kroz svaki moj korak je bila tu, bodrila i pružala podršku.
Iako nekada znamo svi biti ters prema sestrama, tu kažu da čuči i najveća ljubav.

Ušla je u moj život spontano, bez nekih posebnih očekivanja.
A zauzela je posebno mjesto u mom srcu.
Moja najveća podrška, moj najveći šamar realnosti, moj najveći stub.
Stub bez kojeg bih se raspao do sada na milion komada.
Stub koji je kao anđeo, čiji osmijeh uvijek obraduje.
Stub čiji osmijeh slavim više od svog i osoba za koju ću se boriti do posljednjeg daha.

Stub koji me održao u životu i temelj mene kakav danas jesam.
Stub koji je tu da sluša, kaže, razveseli.
Stub koji sve radi punim srcem, čiju ljubav ne možete a da ne osjetite.
Svaki posao je lagan čim je ona tu.
Stub koji mi je pokazao više vjere i podrške, nego pola familije i bivših prijatelja.
Stub, ma nije više ni stub nego mirna luka.
Ha, tužan si - ona je tu.
Ha, plače ti se - ona je tu.
Ha, smiješ se - ona je tu.
Ha, uspio si - ona je tu.
Ha, trebaš kritiku - ona je tu.
Ha, duša boli - ona je tu.
Bez obzira na krvnu razliku, postala mi je ono što sam uvijek trebao - sestra.
I odmah da se razumijemo, na svu njenu podršku i ljubav, uzvraćam duplo.

Iskreno se nadam da svi Vi imate jedan ovakav stub, koji Vas drži i kad padate, koji Vas drži na zemlji i kad uzletite, stub koji svijetli u najmrklijem mraku.