Ovaj članak je rezervisan onim stubovima, koji su tu, a bez čijeg prisustva bi se sve srušilo.
Njih nema mnogo, oni su fantastična četvorka.
A zašto fantastična?
Zato što napune baterije svaki put kada ih vidim, možda se to odmah i ne primjeti ali vjerujte da duša itekako osjeti.
Ko bi rekao da će jedna osoba iz multimilionskog grada Vareša, postati jedan od važnijih stubova mog života.
Osoba bez koje dan skoro da i ne mogu zamisliti, osoba od koje nisam ništa tražio a dobio sam i razumijevanje i podršku.
Stub koji dušu napuni pozitivnom energijom, stub koji puni dušu stvarima koje srcu prijaju.
Mnogi govoriše da su prijatelji samo oni koje viđaš uživo, e pa ne bih se složio, jer kada ti netko prija duši kilometri nisu problem.
A dalje šta reći?
Nisam džaba rekao da su oni fantastična četvorka, sve je to zasluženo sa razlogom.
Šta tek reći o stubu koji je postojao i prije svih?
Osobi koja me poznaje i prije ajseka, i prije Plenuma.
Ukratko opisano, kad si tužan njoj se obratiš, nakon toga više nećeš biti tužan.
Ako bi se pravi i iskreni prijatelj opisivao, opisao bih ga baš kao što je ona.
Par sekundi sa njom i duša se napuni sa toliko energije i volje za životom.
Osoba čijoj se pobjedi radujem kao da je moja, osoba čiji napredak gledam iz dana u dan i osoba koja dušu obraduje svaki put.
Njih ne bih nazvao stubovima, iako to i jesu.
Savršen naziv za njih bi bio ljudi punjači.
Osobe čije je duša XXXXXXL.
Možda i jedine dvije osobe koje instant pune dušu, čiji efekat odmah osjetiš.
Ušle su na tiha vrata i postale vrlo bitan dio mog života.
Ako je neko u velikoj mjeri doprinio smanjenju moje anksioznosti to su svakako njih dvije.
Iako sam osoba koja voli jednostavne stvari, da Vam budem iskren uhvatio sam sebe kako volim i nove stvari sa kojima se prije nisam susretao.
Osobe čijim se uspjesima radujem kao da su moji vlastiti, čiji napredak gledam iz dana u dan.
Ako me ovih dana pitate ko me je održao da ne poludim, sigurno ću Vam pomenuti njih dvije.
Stubovi koji su tu da me podsjete na realnost, a često i da me vrate u nju.
Sve se čini lako kada se radi sa njima.
Vjerujem da su dar od Boga i da nisu ni svjesne koliko mi znače i koliko sam zahvalan Bogu na njima.
