Fitness je stanje dobrog fizičkog i mentalnog zdravlja, koje se postiže redovnim vežbanjem, pravilnom ishranom i zdravim načinom života. Koordinacija tijela i uma, poboljšanje kondicije i izgradnja snage, koja se manifestuje i fizički, ali i kroz naše raspoloženje.

Fitnes nije mršavljenje niti suha brojka na vagi! Fitnes nije restrikcija, mučenje i križanje polovine životnih stvari! Fitnes nije sinonim za grižnju savjest!

A, zdrava prehrana nije ni patnja niti bilo kakvo uskraćivanje. Naprotiv. Tačka.

Način života koji sam ja izabrala, je upravo nešto što se voli, istražuje, unapređuje i živi, a ne preživljava.

Morala sam najprije objašnjenja, koja gotovo svaki dan, neko povlači iz mene svojim pitanjima, komentarima i čuđenjima, osloboditi, da bih uopće mogla reći i nešto o onome što bi nam trebalo biti jednako normalno kao i snijeg koji upravo pada. Jer januar je ... No, u svemu, samo sam ja u čudu, budući da mi je, jednostavno, nelogično da i danas, kada smo tehnološki toliko napredovali, neko 'preko oka' gleda i moju porciju hrane, ali i neobičnim smatra poneku moju naviku.

Okej, prije 10 godina, kada sam na fakultet nosila svoje obroke i poslije predavanja radila pilates, mogla sam i shvatiti da nekoga zanima šta ja to pogobu "izvodim", ali danas, ni pod kojim okolnostima, evo ne shvatam. Mislim, iskreno, nemam više ni potrebu, niti me zanima, jer oni dani u kojima sam nekome objašnjavala kako ja to i eto zašto ja baš tako, pripadaju nekim drugim vremenima. Onima u kojima je desetica godine počinjala još uvijek sa brojem 1.

Ali, priznajem, i dalje me zanima zašto imaš potrebu da moj izbor uopće komentarišeš, a potom isti i etiketiraš kao neku zaluđenost, bespotrebnost ili pretjeranost? Znaš li da su davno prošla vremena kada se nekomu, na njegov komentar da praktikuje bilo koji oblik fizičke aktivnosti ili, možda zdravo (po njegovom poimanju zdravoga) hrani, pridoda ona "ali ti super izgledaš, ti nemaš potrebe za time."? Ili, ipak ne znaš? Jer, ako još uvijek nisi tu lekciju savladao, daj molim te napravi to već u prvom kvartalu ove nove godine. Jer, sretno tijelo i mirno stanje duše mnogo su više od ovoga 'super izgledaš'.

Tempo života koji nam je izdiktiran je ionako već uzeo maha da nam je preostalo samo da se sa svojom, mentalnom, ali i fizičkom snagom izborimo protiv istoga. Ljubav koju mnogi hoće da žive ima razne oblike, pa čak i one koji podrazumijevaju znoj, normalni napor i aktivan i serotonim i dopamin. Navika koju ljudi izgrade, neko lakšim, a neko opet težim putem, ali ju izgrade, vjeruj mi postaje rutina koja se toliko uvuče pod kožu da se nekada jedino tako možete uvjeriti koliko ste zapravo istrajna, ali i karakterno jaka ličnost. U svemu. Baš zato što je naš život i što smo zapravo mi samo jedan veliki lanac gdje svaka karika, itekako utječe na izdržljivost i snagu one druge.

A, kada bih navodila koja stavka ili promjena, navika ili situacija, su od mene napravile karakterno zaista jaku ličnost, koja mi je pomogla da naučim šta je to moje da, kako bih znala reći svoje ne, među prvima bih zasigurno navela upravo fitnes, koji je, isključivo, moj način života. Ne hobi, već svakodnevnica kroz koju živim. Koji je, najjednostavnije rečeno, ja.

Zato, ako si jedan od onih koji se čude ovakvim stvarima ili postavlja slična pitanja, sličnima meni, molim te nemoj to više raditi. Na tvoje mišljenje ne bih utjecala, jer te poštujem. Osim, ako mi ti ne zatražiš da ti iznesem svako za ili protiv, jer bi volio da imaš pogled i iz druge perspektive. Svi mi imamo svoje izbore koje drugi, bili saglasni ili ne, jedino mogu i trebaju da poštuju.

I voljela bih kada bismo svi odlučili da, prosto, samo ignorišemo sve one i ono što povezuje fitnes sa naporom, trening sa mukom, a zdrave namirnice sa uskraćivanjem. Sve što volimo i želimo za sebe možemo postići baš na način koji nama odgovara, jer zdrav život nije i ne smije biti mukotrpan, već mora biti onaj koji ti voliš da živiš. Nekome je to trening u teretani i just clean meal, a nekome je to 10h koraka dnevno i komad pizze uz ‘brdo’ povrtne salate. Jer zdrav način života nigdje ne može i ne treba da ima određenje koje ga, kao takvo i definiše. Jer smo ljudi koji žive život. A ne igraju predstavu.

I, na kraju ono najbitnije, tvoji izbori za bolji osjećaj i tvoja briga o sebi pripadaju samo tebi, jer ćeš funkcionisati onako kako tvoj organizam funkcioniše. U balansu sa sobom, da bismo mogli balansirati i sa svakom životnom situacijom i izazovom. Jer mnogo smo mi više od slijeda nečijih tuđih navika ili aktuelnih trendova.

Ah, i ono još bitnije ... nema potrebe da živiš ili – ili. Da lutaš iz ekstrema u ekstrem, jer zapravo nikada ne moraš da biraš već samo da pronađeš, a potom i slijediš svoju sredinu u kojoj ćeš graditi onu najbolju verziju sebe.